Toplije vrijeme, više sunca i probuđeni gmizavci sve su bliži našim kućama. Dva blavora smo “uhvatili” objektivom na Gomili, u dvorištu stambenih zgrada.
Odmah nam je bilo jasno da nisu zmije, mada je to bila prva pomisao, kao I uzvik uplašenih prolaznika.
Često se dogodi da zbog izgleda i kretanja zamijenimo blavora za zmiju, pa nekada i strada od ljudske ruke. Blavor je u narodu prepoznat čak kao neprijatelj zmija. No, blavori i zmije imaju svoju ulogu u prirodi i ne bi ih trebalo ubijati, pogotovo ne na kućnom pragu, ili u kući.
Pogotovo blavore (lat. Pseudopus apodus ili Ophisaurus apodus) treba pustiti. Jer, hrane se skakavcima, gušterima i puževima, miševima i sličnim manjim životinjama, a ponekad i zmijama. Mogu dostići dužinu do 1,5 metra, ali sporo rastu.
Dva koja smo snimili na Gomili, izašli su iz visokog šiparžja koje je nabujalo i kao i svake godine pravi problem za parkiranje, ali predstavlja i prijetnju. Jednog vrelog ljeta, prije desetak godina, u osušenu travu i žbunje je neko bacio pikavac i izazvao požar u kome je jedan auto izgorjeo, a više oštećeno.
To nije bio nauk za nadležne, koji iz godine u godinu, na zahtjeve građana da intervenišu, samo konstatuju da je to privatni posjed, te da radnici gradskog zelenila nemaju obavezu niti smiju da ulaze i kose u privatnom posjedu.
Ipak, zar ne postoji način da inspekcija, zbog potencijalne opasnosti od, ne samo naružene, nego i ugrožene životne sredine, daju nalog da se pokosi obrasla parcela između tzv. zelenih zgrada i hotela Katunjanin? U tom slučaju račun bi mogli ispostaviti vlasniku, koji je, kako kažu u Podgorici. Kao da je Podgorica preko okeana.
Treba li opet da se desi požar, a do tada da se legu gmizavci?
