Mlada Novljanka, umjetnica repa, artistkinja, Đulija Perišić, umjetnički poznatija kao Jutro napravila je mali bum na crnogorskoj muzičkoj rep sceni i utabala čvrstu profesionalnu stazu. Singl “Anemoi” Đulija je snimila sa još tri crnogorske reperke, čime je, kako smatra, udarila posljednje eksere u kovčeg koncepta “Žena je ženi vuk”.
Ovaj freški glas za Novski portal priča o poziciji umjetnosti u brzom vremenu, stvaralačkom procesu i uticaju društvene klime na stvaraoce.
Đulija objašnjava i termin artist koji se pripitomio u našem jeziku i dobio novo značenje:
“Zbog miješanja pravaca muzike i umjetnosti, termin se odomaćio i njegovo se značenje proširilo i označava umjetnikov rad i ličnost. Današnja muzika i umjetnost generalno podrazumijeva eksperiment i mješavinu svega pa je tako i logičan naziv koji je dovoljno širok da ne pripada striknosti akademije nego je nešto slobodniji termin.”
Postoji veza između artista u maloj sredini i njih samih
“Herceg Novi je vrlo specifičan grad sa specifičnom klimom, pa i specifičnom energetskom klimom utiče i pozitivno i negativno na stvaraoce. Pozitivno tako što uopšte nisu slučajni navodi koji ga pominju kao grad umjetnika, počev od klime, prirode i bajkovitosti grada koji te u odrastanju nježno oblikuje jer ne rasteš u industrijskom mjestu već u zanesenjačkom prostoru, to gradi osobu i njen senzibiltet. S druge strane manja sredina kvari put do operativnog samopouzdanja i čini da uvijek mislimo da stvari koje želimo činiti nisu na dohvat te da su poziv na “naporne” situacije”.
Vjeruje da nam itekako ima lijeka. Ono najteže za izvući je volja. Volja da se stvaralačka i kulturna zajednica više otvori:
“Sve se dešava interno, iza kulise i u uskim krugovima, sigurno ima talentovanih mladih u Školskom centru koji drže preformans ispred ogledala u svojoj sobi, ne uvezuju se sa organizacijom ili ekipom. Treba postojati potpora države i lokalne organizacije da se stvori podsticaj da stvaraocima da slobodu da budu bliži i slobodniji u svom stvaranju, da shvate da je to što žele realno. Mi ovdje imamo tendenciju da mislimo da je sve to nešto što se dešava u velikim gradovima, drugim kulturama…”
Poraditi na samopouzdanju
Naravno, treba i koristiti mogućnost interenta sa kojim mladi mogu mnogo. Sve se svodi na to da ljudi u Herceg Novom sebe treba da shvatie ozbiljnije i da porade na samopouzdanju, priča Jutro.
“Od svijeta nas dijeli rad na mentalitetu i konkretni resursi. Mladi iz drugih zemalja su mnogo opušteniji u svojoj koži, a svoj rad shvataju ozbiljno. Imaju operativno samopuzdanje. Naš narod koji je genetski i prirodno podoban za umjetnost od svijeta i mogućnosti da budemo vrlo ozbiljna umjetnička zajednica dijeli taj mentalitet i konkretni koraci u smislu resursa”.
Živa kulturna zajednica u novom vremenu brzine i kratkog i prebukiranog kulturnog i medijskog prostora igra veliku ulogu, pogotovo u maloj sredini gdje nema prostora da se odvaja i raščlanjuje.
“Postoji više malih zajednica, posebno u virtuelnom svijetu: Instagram stranice, online časopisi…, a sa njima i snobizam i potreba da sve pretočimo u underground. To sebi ne možemo da priuštimo, treba nam više kohezije u široj zajendici. Nema veze ako ne znaš nečije ime i što ga prvi put vidiš, dapače to je prilika da razmijenite kontakt i dijelite ideje, resurse…”
Slušalački snobizam užasava
Inspiracija i uzor u repu su joj Marčelo i Mimi Mercedez, naizgled dva ekstrema međutim Đulija kaže kako ih upravo muzički snobizam čini ekstremima.
“Vjerujem da za sve postoji publika, mjesto i vrijeme. Nešto je muzika za vožnju, nešto za trening, nešto za gušt. Nervira me snobizam koji se dešava kod slušalaca, nešto je vrlo vjerovatno jeftino jer si ti tome dao jeftini vid pažnje.”
Balkan mora da radi na eliminaciji internalizovane mizoginije kod žena, smatra ona. Seksizam je i dalje bez obzira na tehnološke i društvene napretke nekako uspio da se i dalje čvrsto drži za naš društveni zid.
“Internalizovana je mržnja prema ženama, čak i kod žena samih. Društvo je osuđivalo samu bit žena i bilo nakostrešjeno prema ženskom stvaralaštvu, sad je stanje bolje mada smo za to morali da sačekamo zapad i njihove ženske artiste. Ja sam doživjela samo podršku od muškaraca, možda baš jer sam žena”.
Na Balkanu isključivanje žena iz “ozbiljnih” tema i jednodimenzionalno gledanje žena neće tako brzo zamrijeti, ali smo na dobrom putu, vjeruje reperka Đulija.
Jer, kad se internalizovana mizoginija kod žena iskorijeni tu seksizmu više nema mjesta.
Ne stavljajmo pol prije lika
Razlika između žena i muškaraca ne leži ni u čemu do hormonskom profilu. Razlike su, uglavnom, načinjene društveno. Mi se ponašamo kao da je muškarac čovjek, a žena neko među biće. Treba postojati ženski prostor, ali treba da ne stavljamo pol prije zaključka o nečijoj umjetnosti, razmišlja Jutro.
Od mlade umjetnice čuli smo i kako se dešava umjetnički proces, posmatranje projekta kao cijeline i kako hiperprodukcija utiče na stvaraoce.
“Sve što je kreativno i kvalitetno naći će svoju publiku, redosljed glasi: ideja, pa publika, ne obratno. Normalno je da se nadamo i radimo nešto u nadi da će neko to čuti i da će mu se to svidjeti, ali ne treba svoj rad pretvoriti u ultra brzu stimulaciju za široke mase”.
Teme kojima se bavi su naša geografija, mentalna geografija, ljudski odnosi, unutrašnji svijet:
“Kod mene je inspiracija intuitivna, nemam radnički pristup pri stvaranju. Sve to se dešava skoro kao da je sa strane, osjetim “poziv” da napišem nešto. Inspiracija su najčešće neke emocije i sociološke teme koje ja obrađujem kroz tekst. Bavim se time, jer me zanima društvo i put do zdravog društva.”
Jutro je kao i mnogi mladi umjetnici započela montiranje i produkciju svojih pjesama sama, brzo je to postalo ozbiljnije, pa započela saradnju sa dvojcem studia Knowhere2run i snimila nekolilo stvari:
“U momentu kad sam ja počela da snimam, nowhere2run je počeo da se zahuktava projektima. Mnogi su prepoznali značaj toga što oni rade, upravo to što su dostupni meni i tebi. Pružaju priliku svakom novom artistu da snima, ali i da dobije profesionalne upute i prijateljsku pomoć. Meni su ukazali prilike, preko njih sam stupila u kontakt sa DJ Monom. Postoji zajednica, nije samo čist račun duga ljubav.”
Herceg Novi i dalje slovi za grad umjetnika, mada je izgubio dosta toga što je imao, poput Umjetničke škole. Važno je da mladi imaju prostor za preformanse, smatra Đulija i zaključuje:
“Uspavana je živa svirka u Herceg Novom, sve se izduvalo poslije pandemije na koju više ne možemo da se vadimo. Grad vapi za nekom organizacijom kao što je nekad bio OKC”.
Đulijine pjesme možete slušati na YouTube kanalu Knowhere2run.
