Taman kada su prošli tešku krizu zbog pandemije, hercegnovski ugostitelji se uoči ove sezone, kao nikada do sada, suočavaju sa nedostatkom radne snage. U restoranima, pizzerijama, kafeima, vlasnici su prinuđeni da angažuju familije za sve poslove, služe, peru pjate… U Novom je ostalo malo dobrih kuvara, konobara, pri tom mnogi neće da obavljaju pomoćne poslove u kužinama, za šankom, u servisu…
Teško je doći do sezonaca i iz drugih gradova Crne Gore i okruženja. Biraju bolje, pa ovdašnje preduzetnike često ostavljaju “na cjedilu”.
To nam sve pričaju neki od hercegnovskih restoratera. Nakon dvije godine otežanog poslovanja , porasta cijena energenata i ostalih inputa, uz ovako hroničan nedostatak radnika, oni dovode u pitanje rezultate sezone i opstanak struke. Neki čak razmišljaju da sve batale iduće godine i odsutanu od posla.
Iz Crne Gore, Srbije i BiH odlaze u Hrvatsku
– Veoma je loša situacija ove godine. Nedostaju nam plažni radnici, spasioci, higijeničari, konobari, kuvari, šankeri, barmeni, pizza majstori… U ovom momentu mom preduzeću fali 20 sezonaca svih profila. Oglasio sam to u cijelom regionu. Imali smo najveće tržište sezonske radne snage u Srbiji i BIH, uglavnom, a sada i oni odlaze u Hrvatsku. Stalno se dešava da kada sve dogovorimo za angažman sezonaca, oni jave da su dobili bolju ponudu u Dubrovniku, ili nekom drugiom hrvatskom gradu – priča nam Slobodan Radović Krušo, vlasnik konobe i kompleksa Raffaelo.
On ukazuje na dugogodišnji problem našeg obrazovnog sistema, te porodičnog uticaja da se djeca ne usmjeravaju za profitabilna ugostiteljska zanimanja. Jer, ko želi, pizza-majstor može da postane za mjesec, a tu je plata preko 1000 eura, kaže Radović.
– U Srednjoj školi se iz godine u godinu jedva obezbijedi jedan razred od 20-tak đaka svih ugostiteljskih i gastronomskih zanimanja, a meni ljeti treba 70. Primio bih tri razreda, a gdje su ostali lokali? Zato na Birou rada ima možda 300 nezaposlenih ekonomista sa fakultetom. Naravno, da naši odlaze u Hrvatsku, jer su tamo veće zarade, ali tamo je veći standard i cijene usluga. Primjera radi, kod nas je kilo ribe 60, a kod njih 90 eura, a nabavna cijena ribe je ista – ističe Radović, koji kaže da sezonci u njegovim lokalima imaju zagarantovane minimalne zarade od 450 eura i više, u zavisnosti od pozicije, smještaj, hranu, bakšiš…
Ipak, uspio je da obezbijedi sve radnike iz Herceg Novog, za novoizgrađeni garni hotel, sa 4 zvjezdice, koji će vjerovatno biti otvoren 15. juna.
Ko radi cijele godine “čuva” stalne radnike
Na drugoj strani, bolje su prilike u restoranu “Pergola” u Igalu, zato što imaju godinama iste radnike, jer su otvoreni cijele godine. Ali i oni, kako nam priča vlasnik, Milan Vujović, imaju ozbiljan problem sa pomoćnim radnicima. Nedostaju tri sezonska.
– Posao ugostiteljstva je degradiran po svim osnovama. Nekada su konobari bili cijenjeni. Danas svako bježi iz ove branše, ako iole može negdje drugo da se snađe. Kadrovi koji izlaze iz srednje škole ne zadovoljavaju ni 15 odsto potreba. Ljudi sa ovih prostora, sa iskustvom, idu za Hrvatsku, a oni iz Hrvtaske za Zapadnu Evropu. Radimo porodično, stalno zapoleni se odnose domaćinski i nekako se “čupamo”. Još je dobro ove godine kako će biti iduće – navodi Vujović.
Preko cijele godine radi i konoba “Feral” na Škveru.
– Imamo stalno angažovanu ekipu, koju čuvamo, a u sezoni su nam potrebni pomoćni radnici u kuhinji i za šankom. Snalazimo se – ne žali se mnogo vlasnica, Nada Živanić.
Naš najveći problem-nerad
Za vlasnika restorana “Galiot” i hotela “Fjamanti” u Đenovićima, Davora Marića, situacija je jasna. Svi u Evropi imaju isti problem nedostatka radne snage, ali, kako kaže, mi u Crnoj Gori, odnosno Herceg Novom, imamo i dodatni:
– Ogroman nerad je generalno najveći problem. Pizza majstori imaju platu 1000 eura i nije mi logično da nema mladog čovjeka koji bi radio i džabe dva mjeseca da nauči posao, da bi onda ostao da radi. Sada sam jedva našao dvije žene za pranje suđa i dao sam im platu po 700 eura. Najviše se njih raspitivalo iz Nikšića. A svi kukaju – nema para, nema posla. U “Galiotu” konobari i zimi imaju svaki dan lijep bakšiš po 30-40 eura – navodi Marić, kome su potrebni konobari, sobarice…
Nedostak radnika je i u drugim djelatnostima, poput građevinarstva, trgovine. Ali naša turistička žetva samo što nije počela i važno je da gostu ponudimo bar ono osnovno: osmjeh, kvalitetnu i brzu uslugu, udoban smještaj i čistu plažu. Sve to odavno nije dovoljno za savremenog turistu, ali ako nešto od tog elementarnog izostane, izgubićemo ga.
R.Đ.
