Svi koji danas žive na Kamenom, jednom od podorjenskih sela, u zaleđu Novog, trebalo bi da su ponosni na to. Za razliku od drugih u hercegnovskoj opštini seoska MZ Kameno- Žlijebi se najbrže razvija, tvrdi predsjednik Goran Stanovčić.
Za Prvi maj u obilasku vidikovaca, istorijskih lokaliteta, čitavog predjela od Kamenog do Žlijeba, Dizdarice, Borića, Doma za Vratlom, srijećemo izletnike. Ali, i kada nije praznik u Kamenom se osjeća istinski prepord sela.
– To svako vidi. Faktički smo prigradsko naselje. Kada čujete svako jutro da dolazi „Čistoća“, da prazni kontejnere, to je već nešto gradsko, ili prigradsko. Imamo preko 30 preduzeća raznih djelatnosti koja obitavaju u našoj Mjesnoj zajednici. Među njima je i jedno veliko kao što je „Rebracommerce“, koje ima dvije najsavremenije farme koka nosilja. Tu su Baldo company, Azzuro, market, da ne nabrajam…Gradi se trenutno novih osam kuća. Pored starosjedilaca stanovnici postaju i Novljani koji hoće da se presele iz grada. Jer, Kameno je udaljeno svega 7 minuta od Meljina. Ovdje kuće imaju Rusi, Bjelorusi, Englezi…Prije ćete stići iz Meljina do Kamenog na 700 m nadmorske visine, nego do Igala ili Bijele – priča za Novski portal, Stanovčić.
Ko je kriv što još nema vode iz gradskog vodovoda
Javnom rasvjetom je pokriveno 80% Mjesne zajednice. Betonirani su skoro svi seoski putevi. Bilo je problema sa strujom, ali najveća nevolja žitelja je što nemaju vodu.
Godinama to ističu kao prioritet da je dovesti vodu uslov opstanka, razvoja turizma, poljoprivrede… Kamenjani žeđ gase i napajaju stoku i polja iz lokalnog izvora Dizdarice. On preko ljeta presuši i onda se snabdijavaju cistjernama. Onda rade hidrofori. Mnogo muke i sve mnogo košta. Nastojanja mještana da konačno dovedu vodu iz gradskog sistema neko, ili nešto, zaustavlja, objašnjava Goran Stanovčić.
– Projekat snabdijevanja vodom Kamenog sada radi jedna renomirana firma iz Podgorice. Vodu smo obećali mještanima i na prošlim izborima. Ali, voda nije samo izborno obećanje, već uslov života. Pomaže nam predsjednik Opštine i njegov kabinet, ali problem imamo sa rukovodstvom „Vodovoda“. Oni su najveći zagovornici ovoga trenutka da voda na Kameno ne dođe – tvrdi Stanovčić.
Na pitanje: „Zašto?“ nema jasan odgovor:
– Zato što smo mi takav narod! Dva puta kada je stručnjak dolazio da obiđe trasu kuda bi sa Sušćepana trebalo dovesti vodu, niko iz „Vodovoda“ nije htio, ili bolje reći smio, ni na insistiranje moje, niti Stevana Katića, da sačeka čovjeka i pokažu mu kuda bi trasa cjevovoda trebalo da prođe – dodaje on.
Postoji idejno rješenje za snabdijevanje sela iz gradskog vodovoda, koje su sačinili inžinjeri „Vodovoda“. Naš sagovornik je, inače, član Odbora direktora „Vodovoda“, pa je čitava situacija apsurdna.
Malobrojna od 50-tak domaćinstava se bave poljoprivredom upravo zbog toga što stalno gledaju u nebo kada će pasti kiša da zalije usjeve.
Žitelji se nadaju da će, ipak, nadležni u Opštini i „Vodovodu“, uskoro zajedno sa Mjesnom zajednicom, uspjeti da dovedu vodu.
Planinski i gastro turizam postaju trend
Do Kamenog, u kome živi skoro 300 stanovnika, stiže se brže nakon sanacije klizišta u Kotobilju. Sve je očiglednije da u zaleđu Herceg Novog leži veliki turistički potencijal, a to su prepoznali ne samo Stanovčići.
– Planinarsko društvo „Subra“ i Park prirode Orjen imaju preko 70 km označenih pješačkih staza. Potencijal Orjena i podorjenskih sela još nije dovoljno iskorišćen. Dobili smo 12 hiljada eura Ministarstva poljoprivrede za put od Borića do najsavremenijig planinarskog doma „Za Vratlom“. Asfaltiuraćemo ključna mjesta – kazuje Stanovčić.
On se sa suprugom Svetlanom bavi ugostiteljstvom. Imaju kafić, igralište za djecu, apartmane, konobu „Staru kužinu“, iznajmljuju bicikla… ponešto proizvode od povrća…
Na Kameno i Žlijebe dolazi sve više stranaca. Stanovčići rade, kako kažu, po malo, koliko mogu. Stalno osmišljavaju ponudu i osluškuju potrebe gostiju. Kao i u gradu, nedostaje radna snaga, ne mogu sve sami postići, a mlađi bi, ipak, da su u gradskoj vrevi.
Vjeruju da je budućnost novskog zaleđa turizam i domaća hrana. Na zdravim i autentičnim jelima turisti stalno insistiraju. Sve više njih bi i da rade na seoskim domaćinstvima, da vade krompir, muzu krave, upoznaju taj težak, ali zdrav život.
Za napredak sela bitno je i da su njegovi stanovnici složni. Dosta mještana i na Kamenom hoće da pomognu, ali ima i onih koji misle ako su tu rođeni i Bogom dani, pa „ne mrdaju“, ili stalno gunđaju. Kao i u drugim krajevima i gradovima Crne Gore. Fali više sloge, za dobro svih.
O drugom selu ove Mjesne zajednice, autentičnom kamenom selu – Žlijebima, napisane su i snimljene brojne reportaže. U njemu živi svega nekoliko stanovnika, a Nikola Sikimić jedini još čuva tradiciju i ručno vadi kamen iz majdana i tako gradi i obnavlja kuće. O Žlijebima na Novskom portalu nekom drugom prilikom.
Rada Đaković
