Duž cijele opštine Herceg Novi živi 320 Roma. Prva kuća je u blizini hrvatske granice, a posljednja kod trajektnog prelaza u Kamenarima. Skoro svako naselje ima bar jednu porodicu iz romske i egipćanske zajednice. No, najviše ih je u dva romska naselja u Meljinama i u Drenoviku.
Veliki broj Roma u ovoj opštini ima riješeno stambeno pitanje. Dosta je podstanara, ali i vlasnika sopstvenih objekata.
Preko 60 odsto RE populacije doselilo se prije 1991. godine. Samo trećina Roma i Egipćana ima stalno zaposlenje, većina za život zaradjuje radeći sezonske poslove ili sakupljajući i prodajući sekundarne sirovine. Prosjačenjem ili od tuđe pomoći živi 10 odsto Roma.
Da nije sve do odnosa većinske zajednice prema ovoj populaciji, nego da su njeni pripadnici i sami doprinijeli svom lošem statusu, potvrđuje još jedna priča o uspješnim Romima na Novskom portalu.
Mehmed Beriša je generalni sekretar evropske unije “Jekhipe”( Jedinstvo), koja je osnovana u Briselu, te dugogodišnji posvećeni aktivista. Porodičan je čovjek, vrijedan, solidaran. Uskoro osniva sopstveni mali biznis, a istovremeno “radi na sebi”. Iako ima 37 godina, pohađa Fakultet za menadžment u Herceg Novom- smjer finansije, računovodstvo i bankarstvo.
Najmarginalizovanija zajednica u Crnoj Gori, ipak, kako tvrdi, ima sve manje prepreka u ostvarivanju prava na obrazovanje, koje je jedan od najvažnijih puteva ka njihovoj punoj inkluziji u crnogorsko društvo.
-Herceg Novi se može pohvaliti da su sva djeca osnovnoškolskog uzrasta u školskim klupama, od 1. do 9. razreda. U četiri osnovne škole imamo 68 učenika. Srednju školu pohađa 8 Roma, a dva Roma i jedna Romkinja su završili fakultete. Dva pripadnika naše populacije sada studiraju- navodi Beriša.
Još kao srednjoškolac Mehmed se uključio u građanski aktivizam i Udruženje Roma Boke kotorske.
– Razmišljao sam još tada kako bi trebalo poboljšati intregraciju romske zajednice u gradu u kom živim. Ubrzo nakon toga, OSCE ( Organizacija za evropsku sigurnost I saradnju) kreće sa projektom kojim su željeli na osposobe novi kadar Roma I Romkinja koji će raditi u inkluziji svoje zajednice u Crnoj Gori. Jedan od njih sam bio i ja. Godinu nakon toga 2004. osnovali smo Udruženje “Mladi Romi”, koje je radilo dugo godina. Tu sam stekao i praksu i brojna poznanstva, te dao doprinos statusu naše zajednice. Rješavali smo probleme u saradnji sa lokalnom samoupravom, što je tada bio najbolji primjer u Crnoj Gori- priča Beriša.
Podsjeća da su u saradnji sa Opštinom 2005. godine otvorili prvu kancelariju “Romski centar”, koja je bila spona između lokalnih Roma i Opštine Herceg Novi.
– Ta kancelarija je opravdala postojanje. Radio sam na obrazovanju, stanovanju, rješavanju personalne dokumentacije i drugih potreba romske zajednice. Pomagali smo Romima u mnogim situacijama, bilo gdje da su išli. Nakon toga bio sam aktivan i u vjerskom životu kako bi se obezbijedio mali prostor za pripadnike islamske vjeroispovjesti- ističe Beriša.
Zbog velike porodice, morao je i da se opredijeli, pa je bilo sve manje volonterskog rada , a sve više onog koji bi obezbijedio egzistenciju njemu i njegovoj familiji, za koju je veoma vezan.
– Ne bih bio sretan kada bi moja porodica na bilo koji način ispaštala zbog toga što ne radim i ne donosim novac kući za bar minimalne uslove za život- objašnjava Beriša.
Ipak, on je od osnivanja član romske evropske unije Jedinstvo u Briselu. To je organizacija koja okuplja 57 članova iz zemalja bivše Jugoslavije, ali I Evropske unije. Sada je generalni sekretar i uskoro bi trebalo da se osnuje ogranak unije u Crnoj Gori. Beriša će biti njegov izvršni direktor.
Sa vrha se lakše djeluje
Svjertski dan Roma 8.april je dan proslave romske kulture i podizanja svijesti o problemima s kojima se Romi suočavaju. U početku je slavlje bilo drugačije.
– Nekada se 8. april u Crnoj Gori i svijetu obilježavao u slavu 1971. godine kada je dogovoren i zvaničan naziv naše zajednice Rom, što znači čovjek, uz himnu “Đelem, đelem” i plavo-zelenu zastavu sa drvenim točkom u sredini. Međutim, u posljednje vrijeme 8.april, primejćujem, pogotovo u zemljama regiona, više se koristi za skretanje pažnje političarima I institucijama sistema na naše probleme, nejednak tretman, diskriminaciju Roma, na lošu inkluziju- ističe Beriša.
S druge strane, kao neko ko je 20 godina aktivan u NVO sektoru I nastojanju da se unprijedi položaj RE populacije, tvrdi da se i danas jednako priča o istim problemima. Upskos državnim strategijama, lokalnim akcionionim planovima. Zašto je stalno inkluzija Roma u fokusu?
– To govori da se nedovoljno kvalitetno radi na inkluziji. Dodatan je problem što u donošenju politika za Rome, oni nijesu učesnici. Jer, trebalo bi da se za romska pitanja pitaju Romi. U Crnoj Gori nema niti jeddog Roma u državnom I lokalnom parlamentu. Iskreno se nadam da će u narednom periodu taj problem biti riješen, jer smo mi Romi iz civilnog sektora često podnosili zahtjeve za smnjenje cenzusa za ulazak u parlament, kao što je urađeno u Hrvtaskoj, gdje je cenzis smanjen na 0,35. Smatram da bi se lakše sprovela inkluzija kada se sa vrha djeluje-
Za “izopštenost” i diskriminaciju odgovorni i Romi
Na pitanje da li je lično sve ove godine osjećao neku vrstu diskriminacije, naš sagovornik odgovara odrečno.
– Nisam to osjećao ni kao dijete, niti kroz obrazovanje . Ne mogu reći da sam osjećao bilo kakvu diskriminaciju. Možda sam se više loše osjećao zbog toga što u osnovnoj školi nisam bio dobar učenik, pa sam bio tih I povučen. Ali to nije diskriminacija. Možda onog momenta kada sam završio srednju školu I počeo da radim i zarađujem mogao sam da osjetim samo nejednak tretman sa većinskom zajednicom. Bio sam odličan učenik I imao druge prednosti, ali nisam imao primat kod poslodavaca sa srednjom školom-
Beriša se sjeća odrastanja sa djecom iz naselja Drenovik.Lijepo djetinjstvo u igri. Nikada se nije gledalo ko je ko. A danas?
– Za sebe mogu reći da sam uspješan mladi čovjek, jer sam stvarno posvećen zajednici. Nikada nisam bio lijen i nastojao sam da pomognem najbolje što mogu. Najsrećniji sam onda kada vidim sretna lica ljudi kojima sam uspio da pomognem. To mi je vazda davalo snagu da istrajem. Ali ja sam spreman bilo kome, ne samo romskoj zajednici, da izađem u susret. Nije mi teško- jasan je naš sagovornik.
Mehmed je, poslije svega, odluči I da završi fakultet, kako bi bio primjer romskoj omladini, da bez obzira na porjeklo i godine, može da se obrazuje. Kada su neki mladi Romi to čuli, razmišljaju da I oni da na jesen upišu Fakultet, kaže naš sagovornik. Potrebno je samo da sjednu i uče. Jer romskim studentima se omogućavaju i stipendije.
Sebe Mehmed Beriša vidi za par godina kao zaposlenog u nekoj banci, a uskoro otvara svoj “fast food”.
– Uvijek sam radio, a ovo je nešto novo. Radiću za sebe, ali ne da bih kupio avione I kamione, nego samo za egzistenciju sebi i svojoj porodici, da možemo da živimo skromnim, lijepim životom.
Romi imaju šansu i priliku. Smatram da romska elita u Crnoj Gori treba da se udruži, jer samo tako mogu biti riješeni svi problemi naše popolucije. Sve je do nas samih, naših želja i intersovanja. Neka se Romi više potrude, jer oni su inteligenti. Rođenjem govore dva jezika. Ne treba im puno da steknu obrazovanje i status- poručuje Mehmed Beriša.