Oni koji su preživjeli i danas se sjećaju strahota 15. aprila 1979. godine. Huka, pucanje, rušenje svega oko njih dok su još spavali. Otvorila se zemlja, progutala puteve, kuće i zatrpala 101 stanovnika Crne Gore.
Jačina zemljotresa u epicenetru u moru između Ulcinja i Bara bila je 7 stepeni po Rihteru, na udaljenosti od 15 km od obale.
Teško su stradali svi gradovi na primorju i 250 naselja. Uništeno je preko 80 hiljada kuća, Brodogradilište, svi hoteli, škole, objekti zdravstva, kulture, socijalne zaštite…
Na putnoj mreži razvaljeno je 350 km magistralnih i 200 km regionalnih puteva. Otvorila su se klizišta i odroni.
Potrefilo se da u to vrijeme u rezidenciji u Igalu bude i predsjednik SFRJ Josip Broz Tito. Odmah je obišao cijelo područje hercegnovske rivijere i Brodogradilište u Bijeloj. Uslijedila je desetogodišnja ogromna akcija solidarnosti naroda Jugoslavije i velika obnova.
U Herceg Novom se i danas još mogu vidjeti objekti koji su razoreni u potresu. Nisu za stanovanje, ali jesu prijetnja prolaznicima i ruglo grada.
Na drugoj strani, kao da se samo u toj prvoj dekadi nakon zemljotresa poštovala seizmička struka i pravila gradnje.
Iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju stalno upozoravaju da današnja gradnja uvećava seizmički rizik. Tehnički normativi i standardi koji su utvređeni nakon velikih istraživanja poslije zemljotresa 79. godine više se ne poštuju.
Samo ukoliko poštujemo karte seizmičkog hazarda, karte seizmičke mikro rejonizacije, inžinjersko geološke karte kao podloge koje ukazuju kako treba graditi na određenom lokalitetu, smanjujemo opasnost od rušenja objekata u slučaju potresa.
