Ribarima treba pojas za spasavanje

Ribarstvo u Crnoj Gori se konstantno urušava i naša država nema viziju i strategiju razvoja komercijalnog ribolova. Izvoz je zanemarljiv, ali je zato uvoz u 2021. godini iznosio rekordnih 27 mil eura.

Ukoliko nova manjinska Vlada ribarima ne baci pojas za spasavanje oni će potonuti skupa s flotom, poručuju hercegnovski ribari, predsjednik Udruženja profesionalnih ribara Crne Gore, Marko Kise i predsjednik NVO Škver za maliprivredni ribolov, Silvio Tonsati. Oni su za Dan pričali o nevoljama u crnogorskom ribarstvu

– Postojeća komercijalna ribarska flota (koče za ulov bijele ribe i plivarice za ulov plave ribe) je pred kolapsom- upozorava Kise i naglašava da je projekat Midas 2 podijeljen tako da niko od ribara koji se bave komercijalnim ulovom nije imao šansu da aplicira.

Država se zadužila 3,5 mil eura i sredstva će iskoristiti razna DOO preduzeća, kojima ribarstvo nije osnovna djelatnost – tvrdi Kise, a sa tim je upozorio i ministra ekonomskog razvoja Jakova Milatovića.

Ako se još zna da Crna Gora nema nove ili dobro očuvane brodove većih dimenzija i snage, majstore za remont drvenih brodova, motora i opreme, , fabrike za preradu i izvoz ribe, nema luke prvog iskrcaja ribe i propratnu logistiku, a da su cijene ribe iste od 1991. onda je slika o stanju našeg ribarstva gora.

Ribari, ipak, predlažu rješenja : obezbijediti nepovratna sredstva u visini od mimimum milion eura i uložiti ih u remont određenog broja plovila za komercijalni izvoz. Drveni brodovi moraju imati prednost, a osnovni uslov za dobijanje sredstava da bude starost plovila, procijenjena od stručne komisije. Glavni uslov bi trebalo da bude dužina obavljanja ribarske djelatnosti. Takođe je potrebno dostaviti potvrdu iz Fonda PIO da je korisnik sredstava prijavljen da isključivo na osnovu ribanja ostvaruje pravo na penziju, jer se jedino na taj način mogu razdvojiti ribari kojima je to osnovna djelatnost od onih drugih.

Tonsati, smatra da i agrobudžet treba podijeliti na isti način, te da jedino treba usloviti da kočari imaju najmanje 70 ribolovnih dana, plivaričari 50, a ribari (mreže, parangali) 120 ribolovnih dana. Traži da se sredstva unaprijed i pojedinačno uplate svakom korisniku.