Tek što je primio nagradu Direktorata za vanredne situacije MUP-a Crne Gore i poslije prijema u Podgorici, za požrtvovan rad u hercegnovskoj Službi zaštite i spasavanja, Vladimir Pejović je rado o svom pozivu pričao za Novski portal.
Energičan, optimističan i kolegijalan ovaj 47-godišnjak je počeo da radi u Službi baš na ovaj dan prije 23 godine:
– To je malo simbolično, jer je 1. Mart Dan zaštite i spasavanja u Crnoj Gori i Međunarodni dan civilne zaštite. Ovo je treća nagrada do sada za nekog pripadnika Službe iz Herceg Novog. Dobio sam novčani dio, 500 eura i zahvalnicu, kao i još četvoro kolega iz drugih opština. Desetoro njih je dobilo plaketu. Ali ovu nagradu zavrijeđuje cijela moja Služba i kolege koje su me predložile. Bez njih moje zalaganje ne bi imalo smisla – jasan je Vladimir.
Za više od dvije decenije izdržao je brojne izazove, a vodila ga je, prije svega, ljubav:
– Ovaj posao morate prvo da volite. Kada idete sa ljubavlju da pomognete nekom nepoznatom, ili prijatelju, rodbini, drži vas ta čista ljubav da pomognete i spasite ugrožene. Zahvalan sam u tim trenucima kolegama na zajedničkom zalaganju zarad bezbjednosti građana Herceg Novog.
Tokom svih ovih godina Vladimir je doživljavao dramatične, nesrećne i radosne momente:
– Najteži su udesi, kada imate povrijeđene ljude koje treba izvući, pazeći da ih još više ne povrijedite. Pa onda morate da režete autimobil i dosta toga. To je na meni, kao čovjeku, ostavilo najviše traga. Šumski požari su malo lakši, mada ima više fizičkog posla. U zatvorenim prostorima kada izbije vatra, nikada ne znate ima li eksplozivnih naprava, plina. Prije 15 godina na Toploj se desilo da nismo mogli pristupiti objektu, pucala je municija. Svačega je bilo, zaglavljeno dijete u liftu koje je srećom spaseno. Kada završite akciju spašavanja, to nas ispuni srećom, samopouzdanjem. Jer, uspjeli smo da nekome pomognemo, spasimo ljudski život i nečija dobra – priča Pejović.
Svakom djelovanju na terenu prethodi brza priprema i pribranost.
– Generalno kada dolazimo na mjesta različitih akcidenata u svima nama prevlada velika hrabrost i racionalnost. Tek kada savladamo opasnost i završi nezgoda ili požar onda u suštini shvatimo koliko je to bilo rizično i koliko smo dobro prošli.
U hercegnovskoj Službi je u smjeni deset pripadnika, ali svi su kao jedan tim. Svako radi svoj posao, ali dopunjavaju se i pomažu jedni drugima. Vladimir priznaje da je njihov posao i veliko odricanje od porodičnog mirnog života:
– Uveče kada zazvoni telefon, ili u dva-tri sata, znate da je to alarm i da nekome treba pomoć. Skoro smo imali požar u centru Igala, gdje su marketi i drugi poslovni prostori, to je bila visokorizična intervencija…U suštini, u tom trenutku moramo biti “hladne glave” i veoma prisebni. Jer, mi smo tu i niko više da otkloni sve rizike od stradanja – priča Vladimir.
Raduje ga što se Služba podmlađuje. Stigla su četiri mlada momka koji su spremni da rade i uče danonoćno. Vole ovaj posao i nastoje uz iskustvo starijih da budu za primjer kao dio spasilačkog tima.
Za svoj rad pripadnici Službe su solidno nagrađeni, ali uivijek može bolje. Ohrabruje i to, poručuej Pejović, što je hercegnovska Služba među najbolje opremljenim u državi.
