Za veće rezerve hrane Novljani nemaju para, nema ni potrebe stvarati ih

Mogućnost da dođe do nestašice namirnica i novog skoka cijena u Crnoj Gori, što je nedavno najavio ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, trgnula je trgovce, a uznemirila građane Novog.

Mnogi su pohrlili po ulje, brašno, šećer, pa su neki trgovci ogranuičili količine da ne bi došlo do vještačke nestašice.

Naknadno, ministar Stijović je sinoć izjavio da ne treba praviti zalihe i izazivati paniku i ponovio da Crna Gora ima zaliha za 3 mjeseca.

“I dalje su otvorene granice i dovoljno je količina koje se mogu naći. Naša prednost je što smo mala zemlja. Naše potrebe su manje i moći ćemo da se nosimo sa tim problemom”, poručio je Stijović u emisiji “Okvir” na Televiziji Crne Gore.

U hercegnovskim trgovinama je ovih dna vidna veća gužva i pojačana kupovina brašna, ulja, šećera, toalet papira… Slična situacija onoj od prije dvije godine kada je počela pandemija.

Zašto kupujete tolike količine, pitali smo potrošače u jednoj trgovini, gdje trgovci jedva uspijevaju da dopune poluprazne rafove sa brašnom i uljem. Odgovori su očekivani:

“Eto, za svaki slučaj”, “Kupuju svi, pa i ja”, “Ko zna što će nas snać’…”Ma znam da je glupo, ali to smo mi”…

Dosta je onih koji se čude potrošačkoj groznici, jer smatraju da za tim nema potrebe. Osim toga, priznaju, da nemaju ni para da stvaraju zalihe.

“Ništa mi ne treba nego za danas”, “Kako da kupim 10 litara ulja, od čega?”, “Ovo je strašno, sve je otišlo do đavola”, “Rastu cijene goriva, pa onda sve redom, džaba povećanje plata”, “Ovaj narod treba da shvati da možemo preživjeti samo ako se okrenemo poljoprivredi”..

U svim zemljama Evrope je došlo do drastičnog skoka cijena, a to se preliva i na Crnu Goru, gdje još nije toliki stampedo cijena, kao recimo, u Beču. Kako saznajemo, kilogram blitve je u Beču 14 eura, a kilogram teletine 40 eura. Naravno, razlike između naših i njihovih zarada su ogromne, ali ove namirnice do nedavno su bile duplo jeftnije, pa su i stanovnici glavnog grada Austrije u “panici”.

U Crnoj Gori bi situaciju mogla popraviti dva zakona, prvi koji bi ograničio cijene osnovnih životnih namirnica i Zakon o akcizama. Na potezu je državni parlament, ali je u blokadi. Dugoročno, zaista bi se trebalo vratiti sopstvenoj proizvodnji da ne zavismo čak 80% od uvoza.