Hercegnovski fotograf, Miloš Samardžić, nakon više od dvije godine „pauze“, upriličio je treću, samostalnu izložbu, sa 25 crno bijelih radova, u kafe baru Kantina65.
Milošu je ovo prva izložba u crno bijeloj tehnici, fotografije nijesu izložene na zasebnim štafelajima već „vise“ iznad posjetilaca, dvostrano orjentisane. Istovremeno, sinoć su se na video projektoru „vrtjeli“ kadrovi Novog, slikani iz vazduha, takođe u crno bijeloj tehnici.
Fokus Samardžićevog objektiva i ovog je puta bio na priobalnim dijelovima grada, po kojima je prepoznatljiv:
„Nakupilo se materijala u proteklom periodu, naročito zimi kad imam najviše slobodnog vremena, kad je u Novom monotono za pravljenje fotografija, što se može vidjeti na nekima od njih. Većina predstavlja uski, priobalni pojas, gdje se susrijeću more i obala. Da nije par njih koji „ruše“ koncepciju, mogao bih reći da je koncept priobalni pojas, šetnja uz more, uz južinu…. Recimo, imam jednu sa Dana Francuske tokom Praznika mimoze i jednu sa Rambovog koncerta, kada Mišel „otvara“ koncert…. Sve druge nastale su uz more, u prolazu – tunel, tvrđava, galebovi, Stari grad, rijetki kadrovi Arze …“, kazuje Samardžić za Novski portal.
Ideja za izložbu u ugostiteljskom objektu nastala je spontano, uz kafu, sa vlasnikom lokala, Aleksandrom Šćepanovićem, jer im je obojici bila želja da u gradu naprave nešto drugačije:
„Izložba je neformalna i služi kao warm up za one koji uveče izlaze, da uz piće pogledaju slike. Nijesam planirao da bude prodajna, ali je dosta njih iskazalo interesovanje, tako da ih je moguće otkupiti“, navodi naš sagovornik.
Kao i većina onih koji se bave uslužnim djelatnostima i Miloš se priprema za „sezonu“ vjenčanja, krštenja i sličnih proslava na kojima je angažovan. Najveće zadovoljstvo mu, kako kaže, predstavlja slikavanje nekretnina za izdavanje ili prodaju, kao i jahti.
Pandemija korona virusa direktno se odrazila i na njegov posao, međutim, slobodno vrijeme kreativno je koristio. Iako nije imao profesionalnih angažmana, odmarao je, slikavao iz hobija i tako dopunjavao svoj fundus, koji broji preko dvije, možda i tri hiljade fotografija.
Njegova naredna izložba trebalo bi da bude iznenađenje. Na njoj planira da predstavi ono što ga, kako kaže „strašno nervira“, a to su građevinske anomalije u gradu, odnosno urbicid.
Može li telefon biti zamjena za foto-aparat ?
Samardžić je kao profesionalni fotograf aktivan skoro 10 godina. Dvije godine slikavao je iz hobija. Zbog nerijetko bajkovitih kadrova kojima predstavlja grad pod Orjenom, često je angažovan i van Crne Gore, najviše u regionu, mada je imao poziva i iz Turske.
Primjećuje, kako kaže, „trend“ da je, primarno na društvenim mrežama, a zatim i u drugom javnom prostoru na internetu, aktuelno fotografisanje mobilnim telefonima. Svaki malo bolji i skuplji telefon, u zavisnosti od marke i performansi, može „proizvesti“ dobru fotografiju, međutim, smatra da to ne može biti „prijetnja“ profesionalnoj opremi niti se može tretirati kao „nelojalna konkurencija“:
„To je tema o kojoj bi moglo dosta da se priča, ali vrijeme je takvo, instant, gdje sve u momentu nastaje i nestaje. Imali smo to i u muzici … Hitovi koji su nastajali 70-ih, 80-ih godina, slušaju se i danas, a imamo i hitove koji su, na primjer, nastali ove godine, već sljedeće će biti zaboravljeni, jer je napravljen komercijalno, da se ljduima svidi odmah, što više sluša i što prije zaboravi. Takav je slučaj i sa fotografijama koje većina pravi telefonom“, objašnjava naš sagovornik.
Problem možda nastaje onog trenutka kad neko ko hoće da bude fotograf, kupi aparat i misli da će imati vrhunske slike, a u stvari ih nema.
“ Morate se malo potruditi da bi aparatom imali dobru fotografiju. Djeluje to suludo pomalo, jer na telefonu, dok je „mali“ ekran, djeluje to sve ljepše, pa mnogi odustaju i prodaju aparate. Mnogi telefoni mogu napraviti dobre slike, ali sa profesionalnog aspekta, to je, ipak samo telefon“, smatra Samardžić.
