Poznati rok muzičar Zoran Kostić Cane predstavio je sinoć na Forte Mare prvu zburku pjesama „Ukršene reči“. Pisao ih je godinama sa malo riječi, dosta ritma i duha „iz duše i iznutrice“.
Zorana Kostića Caneta vrlo dobro znamo kroz njegovu karijeru muzičara, sa čuvenim “Partibrejkersima”. Oni koji su upoznati sa bar nekoliko stvari koje je napisao kroz muziku znaju da on nosi poseban dar baratanja riječima.
Cane je kroz karijeru pokazao da vjeruje u moć riječi. Još prije 32 godine u super grupi Rimtutituki koju su činili članovi Ekatarine Velike, Električnog Orgazma i naravno Partibrejkersa, zajedno sa ekipom, poručio je stihovima “Mir brate, mir!”
I ovaj put Cane moć riječi dijeli sa publikom kroz prvu knjigu, i to kroz poeziju.
“Pjesme su napisane za ljude koji hoće da malo razmisle, ne da se dive zanatskoj vještini i igrariji riječi. Riječima treba vratiti istinu, danas kad je toliko besmislica kojima se pridaje status mudrih izreka”, poručio je.
Oduvijek je njegovao autentičnost, a na ovoj večeri isticao je da autentičnost nije isto što i samoživost, te da je ova druga recept za samoću.
Za Novski portal govori o svojim počecima pisane riječi, promjenama i ličnom rastu:
“Pisao sam neke svoje interpretacije pjesama bendova koji su mi bili zanimljivi kao klincu, na neki način sam vježbao kako se piše rok pjesma, učio potrebne komponetne za pisanje. Ti su tekstovi smiješni ali ima jedna stvar u tome, ima duha!”
Papir sa ranim bilješkama ima i danas, kaže da je interesantno poslije toliko godina uporediti “u kom si fazonu” bio tada.
Prije „x godina“ je otpjevao stih “hoću sad i hoću sve”, a jedan od motiva o kojima je govorio na promociji ticao se fokusa na finalno odredište svih nas.
Na pitanje je li još “u istom fazonu” kaže:
“Ta je pjesma napisana kad sam imao nepunih 19 godina. Ne znamo šta sve nosimo u sebi, dopunjavamo se. Mijenjaš se da bi ostao isti.Bitna je borba protiv stega, živjeti autentično. Ne smiješ živjeti ono što ne osjećaš jer se onda razboliš. Unošenjem puno suvišnih informacija izjedamo tijelo, počev od mozga. Mi čitav život sebe upoznajemo i saznajemo ko smo. Dok obavljamo selekciju tih informacija one prave nered u organizmu. Ljudi misle da su jači i veći od sebe samog, sve je posljedica pasivnosti, nečinjena, kukavičluka“, smatra Cane.
Dodaje da ako i kao jedinka pokušamo nešto, sredina ti ne da. Ali, čovjek ne može sam, ono što može jeste da da primjer. Jer, nebo junake voli, zove ih sebi da ih dolje kaljali ne bi”.
Stih “Ja sam odgovor na glupost” objasnio je kao:
“Ako pristaneš da se dopadneš količini, količina svom silinom ti da do znanja da si njen. Ko te tukao po ušima da se dopadneš nekome?”
Veče u kome se govorilo o odnosu sa ljudima, prema sebi samome, nebeskom ogledalu i autentičnosti, ispraćeno je velikim aplauzom.
“Puno opraštanja i puno ljubavi” poručio je Cane publici za kraj.
Promociju je upotpunila i dramaturškinja, Ivana Dimić, koja je čitala autorove pjesme i ocijenila da je zbirka veoma kvalitetna, da su pjesme dobre, zahtjevne i prava poezija.
