Dok je juče u Hotelu Lazure trajao okrugli sto o zdravstvenom turizmu u Herceg Novom, sa fokusom na aktuelnu situaciju u Institutu Igalo i Bolnici Mlejine, zasjedao je Vladin Savjet za privatitaciju i kapitalne projekte.
Na skup u Meljinama nisu pozvani svi mediji, čak ni predstavnici Bolnice Meljine, niti ekonomski domaći stručnjaci, a nisu prisustvovali ni pozvani predstavnici Ministarstva zdravlja. Zaključeno je, pored ostalog, da bi Ministarstvo zdravlja, trebalo da u narednih sedam dana predloži Agenciji za zaštitu konkurencije da za Institut Igalo hitno dostavi inpute za izradu Studije koja će pokazati na koji način treba nastaviti dalje poslovanje te ustanove.
No, Savjet za privatizaciju i kapitalne investicije istovremeno je odlučio da se formira Tenderska komisija koja će nastaviti ranije započetu tendersku proceduru za prodaju akcija Instituta. Jer, Upravni sud Crne Gore je osporio Rješenje ranijeg Savjeta kojim je odbijen prigovor tužilaca, konzorcijuma Philibert a. s. i Vile Oliva d. o. o. Taj konzorcijum, koji je ponudio 10 miliona eura u kešu, za 56, 48% akcijskog kapitala i 20 miliona eura za investicije, žalio se na odluku Tenderske komisije koja je prodaju Instituta proglasila neuspjelom.
Što to zapravo znači za Institut i da li je Savjet mogao donijeti i drugačiju Odluku? Jeste! Imao je dvije mogućnosti, da traži drugi model za prestanak tenderskog postupka, koji će biti u skladu sa upravnim postupkom, ili da odluče kao što jesu, da se nastavi postojojeći tenderski postupak.
Savjet za privatizaciju sada može ući direktno u razgovore sa Žarkom Rakčevićem, koji već ima oko 28 odsto akcija Instituta i vlasnik je dijela konzorcijuma koji je 2018. učestvovao na tenderu. Ako su Rakčeviću i dalje Česi partneri i raspoloženi mogli bi vrlo brzo da zaključe ugovor o privatizaciji, po istim uslovima. A pitanje je vrijede li danas išta akcije Instituta, koji je pred stečajem i u velikim dugovima. Ne treba zaboraviti da vlasnik kupuje akcije, a ne imovinu, jer sva zemlja Instituta je sa pravom korišćenja, a ne pravom svojine. Tek država treba da je prevede u pravo svojine za kompaniju čije akcije kupuje budući vlasnik.
Zašto je onda tako odlučio Savjet? Da li zato što u Vladi ne znaju što će sa svojom kompanijom, Institutom? Jer, u njoj je previše problema, a džavne institucije na čelu sa Vladom u tehničkom mandatu, prilično su inertne. Sve i da u ovom momentu država vrati preko 30 miliona eura duga Instituta, on ne može dugo poslovati pozitivno. Uprkos predanom radu kolektiva od preko 500 zaposlenih, koji će konačno imati izjednačene koeficijente sa kolegama u javnom zdravstvu, samo za plate potrebno je obezbijediti oko 80 odsto ostvarenog prihoda. A gdje su troškovi za struju, vodu, održavanje… Samo ukoliko bi se čak utrostručile cijene usluga u Institutu moguće da bi bilo sredstava za pozitivno poslovanje. Prethodno naravno treba povećati kvalitet smještaja da bi se soba prodavala za 200, umjesto za 60 eura.
Sindikat Instituta uputiće do kraja sedmice zvanično saopštenje, kao reakciju na odluku Savjeta za privatizaciju da se nastavi tenderski postupak , kazala nam je predsjednica dr Marija Obradović.
“Ne znam što to tačno znači za Institut koji je u teškoj situaciji. Zgroženi smo onim što se dešava, posebno u posljednje vrijeme. Bojim se da sve ide ka privatizaciji. Mi radimo jednakim intenzitetom kao cijele godine koja je po ostvarenim noćenjima bila bolja i od 2019. godine. Do kraja sedmice će se oglasiti Sindikat”, naglašava Obradiović.
Zvanične reakcije Instituta i lokalne uprave možda tek slijede, ali na žalost, sva je prilika da one za sada imaju samo populističko dejstvo. Jer, na naše oči tone gigant zdravstvenog turizma Crne Gore, samo zato što je prava ekonomska struka potpuno isključena iz rješavanja problema. Da je istinske volje, država to nikada ne bi dopustila.
