U preko 100 zemalja svijeta 23. april se obilježava kao Svjetski dan knjige i autorskih prava još od 1995. godine, kada je odluka o tome donesena na Glavnoj skupštini UNESCO-a.
Na današnji dan 1616. umrli su Migel de Servantes i Vilijam Šekspik, a ovo je i dan smrti Inka Garsilasija de la Vege, te dan rođenja Vladimira Nabokova…. Međutim, u Španiji se ovaj dan slavi od 1926. godine kao dio proslave dana Svetog Đorđa u Kataloniji, gdje je tradicija da muškarci poklanjanju ruže, a žene njima donose knjige.
Ideja obilježavanja ovog datuma je da se uključe pisci, izdavači, profesori, knjižari, bibliotekari i mediji u isticanju neprocjenjivog značaja književnosti, knjige i čitanja.
Svjetski dan knjige nas podsjeća da svaki čovjek treba da iskusi čitalačko zadovoljstvo i nauči da vrednuje doprinose onih koji su podstakli društveni i kulturni napredak čovječanstva.
Mnogi mladi danas gotovo i ne znaju što je čitalac, a trebalo bi da im je čitanje svakodnevna aktivnost. Postoji i veliki paradoks, jer zapravo mladi čitaju više nego ikada. U digitalnom dobu konzumiraju veliku količinu nekvalitetnog sadržaja, ali u čitanju lijepe književnosti i literature, zaostaju.
Osim toga, dosta ljudi piše, a ne čita. Zato je više nego ikada neophodan poseban fokus roditelja, škole, institucija, države na usađivanje čitalačke kulture mlađim naraštajima.
