Još jedna uspješna mlada Novljanka, dr Milena Šunjević, asistentkinja je na Katedri za patologiju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu iz Centra za patologiju i histologiju, specijalizantkinja Univerzitetskog kliničkog centra Vojvodine. Ove sedmice je odbranila doktorsku disertaciju koja se odnosi na problamatiku karcinoma mokraćne bešike.
Za Novski portal priča o svom životu i karijeri, osjećaju pripadnoosti Novom.
“Mislim da će me u Novom svi bolje znati kao Milenu Vasilijević. Iako sam 10 godina u Novom Sadu, mislim da nije moguće prestati se osjećati kao Novljanka. Novi će mi uvijek biti dom i uvijek ću mu se vraćati, jer kad pomislim na taj grad, mislim zapravo o svojoj porodici, prijateljima, kumovima, školi i naravno moru. Ipak, dug je put prevaljen do sadašnjih postignuća”.
Na Katedri za patologiju dr Milena je asistentkinja od 2020. godine, ali je kako kaže i prije te zvanične titule obavljala poslove studenta demonstratora na Katedri i na taj način stekla mogućnost da pokaže da cijeni i voli prenošenje teoretskog znanja i praktičnih sposobnosti drugima.
“Svoju doktorsku tezu sam odbranila 12. juna 2023. godine i tim činom otvorila nova vrata. Odbranjena doktorska teza omogućava napredovanje u nastavnom zvanju, odnosno prelazak iz asistenture u docenturu. Takođe, omogućava napredak i u mojoj matičnoj instituciji, a to je Univerzitetski klinički centar Vojvodine, gdje sam trenutno u statusu specijalizanta iz oblasti patologije. Moja doktorska disertacija je obrađivala problematiku karcinoma mokraćne bešike, odnosno prognostičke vrijednosti određenih markera koje patolog koristi u svakodnevnom radu prilikom analize uzoraka ovog karcinoma”.
Odricanje je samo ako se tako nazove
Što je mladu naučnicu opredijelio da se bavi patologijom, promjenama u organima, tkivima i ćelijama koje nastaju kao posljedice bolesti, da bude most između nauke i medicine?
“Kako godine lete, nekad brže, a nekad sporije, reći ću da u avgustu punim 30 godina, te ću se još malo vezivati za broj 29 (smješak). Osnovna škola Orjenski Bataljon i Srednja škola Ivan Goran Kovačić su institucije u kojima sam stekla svoje najbolje radne navike, ostvarila prve uspjehe, tada za mene jako velike. Kroz cijelo školovanje su me pratili nastavnici na koje i danas pomislim, jer su me podržavali i bodrili i probudili u meni neki takmičarski duh. Završila sam studije medicine 2018. godine i odmah upisala doktorske studije, koje sam uspješno završila sa 29 godina”.
Izuzetna studentkinja postala je asistentkinja na predmetu patologije, a za doktorat je dobila najbolju ocjenu komisije. Sada je doktorka medicinskih nauka, a pri tom se i ostvarila kao majka. Koliko je to sve odricanja i što je tjera da se bavi naučnim radom?
“Prije pola godine sam dobila i djevojčicu, te su ruke uvijek pune posla. Nikada nisam smatrala da sam se zbog medicine bilo čega odrekla. Za medicinu smatram da je moj životni poziv koji je vrijedan svakog truda i rada. Mislim da je organizacija izvor kvalitetnog radnog dana kao i radnog vijeka. Kada su dani ispunjeni obavezama, mnogo je lakše funkcionisati kada postoji plan koji si napravio sam sebi. Uvijek sam pravila planove, ali i rezervu za te planove (smješak) i završavala obaveze kako sam smatrala da je pravilno.
Takav pristup životu i radu se vježbao godinama, ali smatram da me je to dovelo do sadašnje tačke. Bavljenje naučnim radom je takođe nešto u čemu sam željela da se oprobam, jer postoji ogroman broj mogućnosti i načina da se nauci doprinese, barem malo. Za mene je uživanje istraživati literaturu, pisati naučne radove, istraživati šta je to aktuelno sa kolegama. Odricanje je odricanje samo ako se tako i nazove!”
Zašto je u porastu broj oboljelih od tumora mokraćne bešike?
Epidemiološki podaci definitivno govore da je broj malignih oboljenja u porastu. S obzirom da se dr Milena Đunjević bavila problemom karcinoma mokraćne bešike kakav imala uvid u tu vrstu maligniteta?
“U pitanju je relativno čest vid tumora, naročito kod muškog pola, i radi se o tumoru koji se na svjetskom nivou dijagnostikuje u preko 500 hiljada slučajeva godišnje. Bilo je izazovno sakupiti podatke o ovom tumoru u toku pandemije i poslije nje, dok se zdravstveni sistemi nisu oporavili, posebno u manjim zemljama. Na nastanak karcinoma mokraćne bešike utiče veliki broj faktora rizika, posebno pušenje, alkohol, hronične infekcije mokraćne bešike, hemikalije iz čovjekove radne sredine…, te je potrebno raditi na prevenciji nastanka ove bolesti, što je ključ ne samo za karcinom mokraće bešike,već i za sva maligna oboljenja.
Koliko je bitna pravovremena dijagnostika toliko je i adekvatno liječenje. Imamo li uslova za to, ili je i dalje preporuka, ko je u mogućnosti, odlazak u inostranstvo?
“Ogroman je broj studija koje pokušavaju objasniti nastanak maligniteta sada već na molekularnom nivou, i sve se više teži ka personalizovanoj terapiji pacijenta. Za to su potrebni veliki resursi, i u svhre dijagnostike i u svrhe terapije. Prevencija je najbitnija, a ona bi se u slučaju karcinoma mokraćne bešike sastojala iz eliminacije faktora rizika koji doprinose nastanku oboljenja. Liječenje karcinoma mokraćne bešike je prventveno hirurško kroz različite procedure, a odluka o daljem tretmanu se sprovodi u zavisnosti od toga koliko je bolest uznapredovala. Uslovi za molekularne analize i personalizovanu terapiju su ograničeni u manjim zemljama, pa se odgovori, nažalost, često nalaze u inostranstvu”.
Prepreke su savladive ako ti leđa čuvaju porodica, prijatelji i Herceg Novi
Naša uspješna Novljanka ima ambiciozne želje i planove, koji se ostvruju jer voli dobru organizaciju, vrijedna je iposvećena, a to joj omogućava i sklad porodičnog i profesionalog jako izazovnog života.
“Za sada sam pozicionirana u Novom Sadu, međutim, odlazak u neku dalju zemlju nije isključen. Rad na sebi, svojoj porodici i karijeri je najbitniji, i olakšava ga to što možete pogledati iza sebe i vidjeti koliko ste toga postigli. Moja poruka za sve mlade ljude je da prepreke postoje, ali isto tako postoji rješenje za svaku od njih. Potrebno je samo gledati naprijed, jer ti leđa čuva porodica, prijatelji i Herceg Novi”, zaključuje dr Milena Šunjević.
