Energija, entizijazam, savršen zvuk, kvalitet, pod vedrim nebom, prepuna Kanli kula i stajaće ovacije za veličanstven koncert virtouza kakvog nema, Stefana Milenkovića i kamernog novosadskog orkestra Camerata.
Stefan je, po ko zna koji put, od pete godine života, kada je u Herceg Novom u hotelu Plaža imao prvi natsup u karijeri, pokazao izvrsnost, strast, emociju, lakoću izvođenja, nevjerovatni dar da dodirne i osvoji publiku, ostavi je bez daha i podigne na noge. Raspoložen, predusretljiv, jednostavan, ubjedljiv u priči i poslije koncerta, za prijatelje, poznanike, fanove, medije…Evo i kako je doživio koncert, kojim su otvoreni jubilarni Dani muzike u Herceg Novom?
„Bilo je zaista divno. Nisam imao nikakva očekivanja. U svaki koncert ulazim otvorenog srca, otvorene glave, prihvatam što god se desi. Ali, ipak, znao sam negdje u sebi da će da bude veličanstveno. Prije svega, ovdje je publika fantastična, voli, poznaje i cijeni muziku i ono što mi radimo. S moje strane, to nije još samo jedan koncert, jer, ipak, ovdje je bilo moje prvo takmičenje na kome sam pobijedio i dobio 100 poena u Herceg Novom, a imao sam pet godina. Dolazio sam sa familijom ovdje i imam puno uspomena“, kazao je novinarima Milenković.
Za njega je Kanli kula magični ambijent, idelno mjesto, prirodna kulisa.
„Bez obzira što mi sviramo na akustičnim instrumentima, zatvoreni prostor je bolji za nas, navikli smo da između nas, našeg zvuka i publike, imamo ozvučenje, ali ovdje je to urađeno odlično i jednostavno je komplementiralo ono što smo radili na sceni, povezalo nas sa publikom. Tako da je cijeli ambijent, ova prirodna kulisa iza nas je fantastična za koncert.
Milenković je očarao publiku programom Karmina Burana, Karla Orfa, u aranžmanu kompozitorke Ane Krstajić, ali tome su prethodila Geršvinova tri preludijuma, Pjacola i „Ljeto, The Queen „Boemska rapsodija“. Poslije svega i dva bisa, a drugi, kako je rekao, prepoznaće Novljani. Bilo je to kolo „Pašona“.
„Zamisao je da program bude eklektičan, donekle i edukativan, da se čuju djela koja se manje izvode, ili koja se sigurno ne izvode u ovoj formaciji, djela koja su atraktivna, da tu bude supstance. Jer, bez obzira da li je nešto atraktivno mora imati jednu dubinu i teškoću, zahtjevnost umjetničku i tehničku. Tako da sam nastojao da program bude balansiran od početka do kraja. Naravno, kulminacija je Karmina Burana, koja je ogromno, veličanstveno djelo. Ono je malo sažeto za nas, neke stavove smo izbacili, ali je zadržana glavna forma. Po meni, niko se do sada nije žalio“, kroz osmjeh priča Milenković.
I sinoć su čak i oni koji su došli, kako kaže, malo cinični, jer su navikli na originalnu Karminu Biuranu, otiišli sa koncerta zadovoljni.
„Ubijeđen sam da je to prava stvar, a veoma je zabavna za sviranje, jer ima duhovnost, duhovita je, moćno je djelo, zaista je za svakoga“.
Na naše pitanje, ima li dalje od onog što je već postigao u muzičkoj karijeri, s puno entuzijazma i lakoće odgovara:
„Idemo dalje. Život ide dalje, nadam se. Ja uživam u tom procesu, karijera nije destinacija, to je proces.“
Za njega je ljepota klasike ne samo izvesti nešto na sceni i uživati sa publikom nego i bavljenje nečim tradicionalnim, nečim lijepim.
„Danas kada se toliko brzo svijet mijenja, mnoge profesije, bio je robot, sad zamjenjuje kompjuter vještačka inteligencija. A ono što mi radimo ovako ne može da se drugačije dobije, ili da, nego upravo ovako. Zaista, smatram da nosimo tu baklju tradicije umjetnosti i nečeg lijepog što povezuje ljude. To je i odgovornost, ali to me uvijek vodi, motiviše i inspiriše. Klasika je naravno lijepa“.
Jedan od najtraženijih solista današnjice i najistaknutijih violinista svijeta, vrsni pedagog, Stefan Milenković, dugo je boravio u inostranstvu i punio svjetske sale, edukaovao strane studente. No, što ga je vratilo u Srbiju, Novi Sad i na naše prostore?
„Mnogo toga. Jednostavno, u ovom periodu života to je najprirodniji mogući korak. Htio sam da budem bliže familiji i da se posvetim našim studentima maksimalno. Jer sam dvije i po decenije dao inostranim studentima i inostranstvu uopšte, skoro tri, jer sam bio van zemlje 29 godina. Dosta mi je toga. Ovo mi je čak i veći izazov. Klinci su divni i talentovani. Moji roditelji i prijatelji su tu i naš život ovdje sada je odličan“.
Balkan je magično mjesto i ima dosta talentovanih mladih, uvjeren je on .
„Ima ukus Istoka i Zapada, na granici je, što se vidi u mentalitetu, čuje u muzici, melosu, samom temperamentu. Bitno je samo tu staviti strukturu, jer nagon bez discipline, strukture i rada ne znači mnogo u profesionalnom svijetu. Ne znači ništa. Tako da kada se jednom ta struktura postavi, da se na talenat doda i rad, onda se postižu ogromni rezliutati. I te kako imamo taj potencijal“.
Milenković ističe da skoro svaki put na koncertima sretne nekog ko je bio inspirisan „nekog klinca koji je počeo da razmišlja o tome da li bi bio muzičar i svirao violinu“.
„Ali na kraju krajeva ne mora čak ni to. Dovoljno je da je ovo sada u njihovim životima, da postoji, da su došli i da im se dopalo, neka im se nešto dopalo, ne mora sve i da nose to kao pozitivno iskustvo. Milsim da to već znači puno kroz cijeli život, jer će imati i to kao opciju. Znaće da postoji i to u životu. Ne moraju biti profesionalni muzičari, čak ni generano slušati samo kalsiku, ali će to uvijek gledati pozitivno i to već znači puno“, zaključuje Milenković.
