Za sjutra je najavljena blokada graničnog prelaza Debeli brijeg u organaizaciji Sindikata Instituta Igalo i Unije slobodnih Sindikata kako bi konačno nadležni u Crnoj Gori, koji se mjesecima prave nenadležni, pomogli opstanku Instituta Igalo.
Ta blokada prometa, u špicu turističke sezone, dolazi s viješću da je Institutu stigao na prinudnu naplatu stari dug prema beogradskoj Jugobanci AD u stečaju. Sa svim kamatama i troškovima on iznosi oko 7.5 miliona eura. Pored već 20-tak miliona, koje kompanija ima po raznim osnovama.
Omča oko vrata Instituta je stavljena i steže. Blokada računa i stečaj su neminovni, iako je svojevremeno Vlada obećala da će ona preuzeti da izmiri to potraživanje Jugobanke AD Beograd u stečaju.
Ali, koga briga za blokadu sjutra na Debelom brijegu i za blokadu računa i rada Instituta? Kome nije stalo što će se Crna Gora kompromitovati i poslati lošu poruku turistima zbog maltretiranja na granici i što se definitivno gasi Institut Igalo?
Ni jednoj Vladi, Institut nije na pameti. Ili jeste, ali kao neželjeni teret koga se treba osloboditi. Ima li ikoga u ovoj državi na odgovornoj funkciji, uticajnog, a zdravog da povjeruje bolesnom? Institut je težak bolesnik, a, ipak, posljednjim snagama liječi i spasava bolesne ljude.
Zato, ako je Institut upropastila politika, ona bi ga sada jedino mogla izbaviti od sigurne propasti. Kako? Predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović je, kako se zvanično ocjenjuje, uspostavio nedavnom posjetom Beogradu i kolegi Aleksandru Vučiću, dobre odnose Crne Gore i Srbije. Evo, prilike da se to konkretno dokaže i da Srbija zaustavi prinudno izvršenje naplate duga prema Jugobanci. Time bi bila sačuvana egzistencija 500 zaposlenih i jedina ustanova za rehabiltaciju najtežeih bolesnika u Crnoj Gori.
