Stađun je smokava. Nismo uhvatili objektivom ispisanu cijenu od 10, 15 pa čak i 20 eura, koliko je koštao kilogram do prije par dana na raznim prodajnim mjestima od Šetališta Pet Danica do prodavnica voća uz magistralu ili marketa. Ali, jesmo jutros cijenu od 5 eura za kilogram na jednoj voćnoj tezgi u Igalu.
Zaista i to je preskupo! Mnogi mještani neće ni da ih uberu, najčešće od lijenosti, iz bašte, propadaju im. A neko opet hoće i bez pola muke da dobro zaradi na smokvama, kao da nam stižu s kraja svijeta. Izgleda da je ono domaće, često i najskuplje, pa čusmo i jednog lokalnog meštra kad je poručio prodavcu “Ma ‘ajte u suve smokve”.
Kako god, smokve su izuzetno zdravo, slatko mediteransko voće. Pomažu probavu, smanjuju rizik od srčanih bolesti, smanjuju potrebu za insulinom, snižavaju holesterol, čak su antikancerogene, poboljšavaju san i cirkulaciju, pravi su melem za nervni sistem.
Naši stari su znali da mliječni sok smokve sa peteljke pomaže kod uklanjanja bradavica. Ima još dosta narodnih ljekova sa plodovima, ali i listovima slasne smokve, koja je i veoma ukusna u kolačima, džemovima, a zahvalna za gajenje.
Smokve su pune minerala i vitamina, ali i cukara. Pa se zato preporučuje samo nekoliko svježih voćki, ili dvije-tri suve dnevno. Dakle, umjereno konzumiranje-koristi, prekomjerno – šteti.
Inače, smokva ( lat. Ficus carica) je jedna od najstarijih kultiviranih voćnih vrsta na svijetu i pripada porodici dudova (Moraceae). Prema pronađenim fosilnim ostacima, zaključeno je da se smokva gajila mnogo prije pšenice i ječma i time predstavlja prvi primjer organizovane poljoprivredne proizvodnje. Potiče iz Male Azije, između istočne Turske i sjeverne Indije. Životni vijek stabla kreće se od 50 do 70 godina.
