Uspomene na nedavno preminulog profesora Milenka Živkovića iz Srednje škole Ivan Goran Kovačić podijelila je sa našim čitaocima profesorica i bibliotekarka u penziji, Ljiljana Vojnović.
“Кada nas tako, iznenada, napuste dragi, a posebni ljudi, zanijemimo, nesvjesni činjenice da ih više nikada nećemo sresti, podijeliliti s njima trenutke vedrine ili tuge, povjeriti im se, zatražiti pomoć, ili pažljivo salušati njihove mudre riječi.
Tako, iznenada, otišao je naš dragi Milenko Živković, dugogodišnji profesor geografije iz JU SŠC ” Ivan Goran Кovačić” u Herceg Novom.
Svi mi koji smo ga poznavali kao kolegu ili prijatelja možemo reći da su rijetki ljudi poput našeg dragog Milenka. Po mnogo čemu, rijetki.
Кrasile su ga najbolje i najljepše ljudske osobine. Pedagog starog kova, odmjeren, susretljiv, blag, topao, duhovit, posvećen porodici, poslu. Profesor koji zna kad treba povući crtu pred učenikom, a ne naljutiti ga, pomoći mu, posavjetovati ga, izvesti bezbolno na pravi put. Кad pozvati roditelja, koliko sačekati da se popravi, bez galame, suvišne priče, rasprave.
Volio je svoj poziv, svoje đake, i oni njega, beskrajno. To su i pokazali u veličanstvenom posljednjem ispraćaju, 17.juna ove godine na Dubravi.
Slikovito i zanimljivo putovao je sa svojim đacima, prenoseći im znanje iz zemljopisa. Volio je svoj predmet, umio da ga prenese na najljepši način. S lakoćom je sve u životu radio, a radio je i umio mnogo toga.
Nikada nije prestao da voli svoje Goražde, svoj zavičaj. Ništa manje nije volio ni Herceg Novi gdje ga je sticaj ratnih okolnosti doveo.
Pobijeđivao je sve prepreke, štitio svoju porodicu, išao samo naprijed.
Posebne su bile đačke ekskurzije koje je dragi Milenko osmišljavao i vodio. Pamte to mnoge generacije đaka kojima je bio uzor i omiljeni profesor.
Bio je omiljen i među kolegama, jedan od rijetkih za koga niko ne može reći ružnu riječ. U svakom smislu čovjek na svom mjestu.
Svoj radni vijek je nedavno završio, iako je još mnogo toga imao da kaže. Iznenada, ove zime, njegovo srce je oslabilo. Višemjesečna Milenkova borba i borba njegove divne porodice nije uspjela.
Usnuo je u vječnosti ostavljajući nas da tugujemo i da se svi pitamo da li smo mogli učiniti nešto više.
Tuga koja ostaje zbog gubitka dragog Milenka trajaće dugo, dugo. Nedostajaće svima koji su ga iskreno voljeli i poštovali, a on je u svom srcu imao mjesta samo za ljubav i poštovanje svakog čovjeka.
Neumorni putnik našao je mir u svome zavičaju, a njegovi đaci i kolege će čuvati uspomenu na Milenkov plemeniti lik jednostavnost, skromnost, druželjubivost i nadasve posebnu posvećenost profesorskom pozivu.
Ovim osobinama uzvišenim, a danas, tako rijetkim, ispisao je kartu ljudskosti i profesionalnosti ostavljajući vječan trag u istoriji JUSŠC “I.G. Кovačić” u Herceg Novom”.
