Ovih dana nam je pažnju privukao poster sa natpisom o noćnom ribanju na Mamuli pored koga je bio napisan samo još broj telefona.
Pozvali smo broj čiji je vlasnik izvjesni Tošić Mioljub Buco iz Loznice, a plakat nema namjenu promocije ni profita, objašnjava “autor”.
“Ja sam to stavio ne bi li našao neku ekipu za druženje na ribanju”, objasnio je.
Buco je počeo da ljetuje na našoj rivijeri prije 30-ak godina, gdje se sprijateljio sa lokalcima ribarima. Oni su ga tada prvi put poveli sa sobom, a on je kaže ostao zaljubljen u čari ribanja, pa je hobi ostao sa njim i danas.
Tako svake godine, ljeti čitav mjesec rezerviše za ribanje.
“Jednom smo se kući vratili sa 40-kg lokarde, a polazak sa zalaskom sunca je bio magičan. Otada mi je to ušlo u krv”.
Prvi je put posegao za ribarskom opremom kao dječak, ali je iskustvo na moru sasvim drugačije.
“Počeo sam da pecam na Drini, prve lekcije me je kao dječaka naučio otac Dušana Tadića. Ribanje i pecanje nije isto, doživljaj je drugačiji”.
Pored naziva lova ribe naučio je i povelik arsenal bokeških izraza, pa ga kolege ribari iz Novog više ne opominju.
Buco se vremenom izvještio i u spremanju ribe koju uhvati, pa se i njegova porodica naučila na delicije iz mora.
Najviše je u početku ribao iz ruke, oprobao se sa varalicama, a postavio je sebi i izazov uputivši se jednom na otvoreno more u kajaku. Nestabilno , ali zanimljivo putovanje jedno je u nizu dogodovština.
Kaže i da je položio “ribarski ispit” kad ga je ubola otrovna riba Dragana.
“Poslije toga su mi čestitali i rekli da sam sad pravi ribar”, priča sa osmjehom Buco i čeka da pođe na ribanje s ovdašnjim ribarima.
