Svjetski dan pozorišta, 27. mart, obilježava se širom svijeta, a ovogodišnju poruku napisao je američki glumac i pozorišni stvaralac, Vilem Defo. U njoj, pored ostalog kaže:
“Kao glumac i pozorišni stvaralac, i dalje vjerujem u snagu pozorišta. U svijetu koji djeluje sve više podjeljen, kontrolisan i nasilan, naš izazov jeste da izbjegnemo propadanje pozorišta i njegovo svođenje na komercijalno preduzeće koje nas zabavlja tako što nam odvraća pažnju, ili na pukog institucionalnog čuvara tradicije. Umjesto toga, treba da njegujemo sposobnost pozorišta da povezuje ljude, zajednice i kulture, i da prije svega postavlja pitanja o tome kuda idemo”.
A kuda ide Hercegnovsko (amatersko) pozorište, nakon decenija rada bez sopstvenog krova i statusa Gradskog kojeg zaslužuje? Po ko zna koji put ovaj dan je prilika da se upravo to zapitamo. Kako je moguće u takvim uslovima tako dugo trajanje, stvaranje, često u korak sa regionalnim profesionalnim teatrima?
Kako je počelo?
Iz zaista daleke 1899. datiraju prvi zapisi o pozorišnom životu u Herceg Novom, koji je tokom decenija stalno prekidan pa nastavljan, a današnje Hercegnovsko pozorište započelo je rad 1983. godine izložbom „Hercegnovski pozorišni život“ koju je otvorio Zuko Džumhur. Obnovljeno pozorište premijeru je imalo 31. oktobra 1984. godine. „Stilske vežbe“ Rejmona Kenoa, režirao je Momir Mićunović. Na prvom Festivalu eksperimentalnih scena Crne Gore 1985. predstava je nagrađena za nadogradnju teksta koji nije dramski. Pozorište je tada imalo prostor za rad u OŠ „Milan Vuković“ i hotelu „Plaža“, a od 1988. u staroj zgradi Muzičke škole, palati Burovina, koja se danas polako razrušava.
Od amaterizma do profesionalizma
Hercegnovsko pozorište djelovalo je uvijek kao amatersko pozorište, ali je realizovalo više uspješnih profesionalnih predstava i ostvarilo saradnju sa mnogim regionalnim teatrima. Osnivač je, a posljednjih godina, u saradnji sa Herceg festom, nosilac ideje Hercegnovskih aprilskih pozorišnih svečanosti (HAPS), prestižnog regionalnog festivala koji se lijepo razvija.
Preko četiri decenije amaterskog i profesionalnog stvaralaštva rezultiralo je sa oko 70 premijera i brojnim nagradama na uglednim festivalima.
Hercegnovsko pozorište još okuplja glumce amatere, ali i profesionalce. Isto važi za reditelje, scenografe, kostimografe i entuzijaste scene, kontinuirano doprinosi afirmaciji Herceg Novog kao važnog kulturnog centra.
Priznanja
Sve nagrade i priznanja zaslužene minulih decenija teško je pobrojiti, ali neke od važnijih, a svakako najbrojnijih, dobijene su na Festivalu dramskih amatera Crne Gore u Bijelom Polju. Nagrade nisu izostajale ni na festivalima amaterskih pozorišta bivše Jugoslavije. Posljednjih petnaestak godina predstave iz Herceg Novog nagrađene su skoro svaki put kad su pozvane na neki festival. Izuzetno uspješna je predstava „Uspomene Sare Bernar“, sa Tanjom Bošković i Dejanom Đonovićem, koja je donijela nagrade na Festivalu malih pozorišnih formi u Zaječaru, na Međunarodnom festivalu MEFEMM u Istočnom Sarajevu, na II festivalu muzejskog teatra „MuzeTea“ u Beogradu, na III festivalu malih pozorišnih formi u Aranđelovcu…
U očekivanju sopstvenog doma i institucionalnog statusa
Konkurentno i na regionalnoj i na međunarodnoj sceni, HP već više od decenije nema svoje prostorije za rad nakon što je iseljeno iz Palate Burovina. Tu je živjelo u zgradi koja sada ubrzano propada, a održavalo je skoro 30 godina. U vrijeme dok je u Burovini stanovalo HP iz nje su kretale pozorišne predstave, u njoj su radile mnoge radionice, ateljei, osnivani i realizovani festivali, muzički i književni programi…
Bez krova nad glavom, ali i bez statusa koji odavno zaslužuje HP, s ponosom, na Svjetski dan pozorišta, najavljuje 31. HAPS, koji će prvi put trajati tokom cijelog aprila. Prvi put će imati goste iz Italije, sve uz sjajnu mogućnost da po ocjeni pozorišnih znalaca stekne i status jedinstvenog festivala u regionu zahvaljujući konceptu koji već četvrtu godinu upućuje na istraživanje odnosa pozorišta i muzike. Selektorka festivala, producentkinja Milina Kovačević komentariše : “birane predstave, propratni sadržaji i specifična atmosfera, kao proljećno zaljubljivanje iznova, što je HAPS učinilo miljenikom učesnika, hercegnovske publike i medija.”
Pa i Hercegnovsko pozorište je, bez sumnje, miljenik grada i njegovih stanovnika. Značajno doprinosi brendiranju Herceg Novog kao grada kulture. Konačno bi to trebalo da uvide i oni koji odlučuju, te da konkretnim rješenjima ubrzaju izlazak Hercegnovskog pozorišta iz višedecenijskog podstanarskog statusa.
