Prva knjiga “Sat starog kapetana”, hercegnovske novinarke, likovne umjetnice, poetese, Vitke Vujnović, promovisana je sinoć, nakon njenog višedecenijskog stvaralačkog pregalaštva u kulturi grada, pod otvorenim nabom, na vrhu hotela “Talia”.
Prvijenac Vitke Vujnović su zapravo četiri sjajne radio drame: Mirko i Olga Komnenović – narodu, Kralj i Kamenorezac, Sat kapetana Štumbergera i Jedna ljubavna priča – Milica i Ivo Andrić. Priče koje su sudbonosne, dio istorije Herceg Novog i onih ljudi koji su ostavili pečat ljubavi, dobročonstva, vjere, oživjele su na radiju, na sceni, u svima nama.
O autorki i knjizi crnogorskog izdavača “Unireks”, koja je promovisana u okviru pratećeg programa HAPS-a, govorili su recenzenti Višnja Kosović i Gorčin Blagojević, reditelj Miloš Latinović i moderatorka Milina Kovačević.
Žanr koji nestaje
Ova knjiga je strateški važna, kaže reditelj Miloš Latinović. “Sat starog kapetana” je jedno od posljednjih uporišta žanra koji nestaje. Radio drama sa kojom smo odrastali više nije moderna priča i zato mu je izuzetno značajno što je pročitao i pisao u knjizi u regionalnom časopisu “Scena”.
“Čitajući radio drame Vitke Vujnović, prožme vas osećaj da udobnom kočijom putujete u prošlost – u bolju prošlost, kaže, “jer taj posebni, divni i emotivni, žanr koji pamtimo kao neke slike srećnog detinjstva, lagano pripada pepelu zaborava, dok su priče koje ispisuje Vitka Vujnović nostalgično podsećanje na neponovljive ljude i drugačije vreme u kojem su trajali braneći, do posljednjeg razloga, vrednosti koje su ih činili posebnim”.
Ukazuje da je Vitka Vujnović kao prvorazredna novinarka, dugogodišnja hroničarka kulturnih događanja u Herceg Novom, u gotovo mitskom, prostoru Boke, uspjela da u tišini književne radionice, da ljude i događaje “alhemičarski oblikuje i pretvara u dramu – duhovnu igru bremenitu životom”.
“Takvim opredjeljenjem autorka je sačinila važan panoptikum priča koje vas nose kroz vekove, osvetljavaju staze prošlosti i čuvaju stećke vrednosti koji i danas krase ljude na ovom delu sveta, ali ono što je nekako još bitnije Vujnovićkine dramske priče ostavlju neizbrisiv žig o iskrenosti, požrtvovnosti, veri u buduće naraštaje, o ljubavi i čovečnosti, bez obzira na društvene okolnosti i moguće posledice. Кomnenovići su jasna slika požrtvovnosti i uspešnosti koja nije dozvolila da bude izvitoperena u sinekurama i egoizmu, začudni i genijalni kapetan Štumberger jeste renesansna ličnost, ali je pre svega obelisk moralnosti i oficirske čestitosti, dok su Andrić i njegova gospa Milica, u Vujnovićkinom iskazu, lica koja ne izneveravaju ljubav i ljubomorno čuvaju uzajemno poštovanje, kao osnovu za njeno trajanje”.
Latinović dodaje da se možda na prvi pogled komad Кralj i kamenorezac ne uklapa u ovaj vjenac drama, ali naravno da nije tako “jer ne samo da govori o osnivaču grada – koji odaje utisak kao da se približavaš nekoj gazdinskoj, gostoljubivoj kući, čija je kapija svakome i u svako doba širom otvorena – i umetniku, zapodevajući intrigu o vrednostima i značenju, kao i o onome šta ostaje na kraju – carska reč ili umetničko delo”.
Uvjeren je da sve četiri publikovane drame imaju potencijal i za klasično scensko uprizorenje. Dramski potentno, jezički vrijedno i čak osobeno, istorijski značajno i etički utemeljeno saopštavanje Vitke Vujnović zaslužuje produbljivanje i proširivanje, ističe Latinović.
Sat i srce koji kucaju za Herceg Novi
Filozofkinja, književnica i recenzentkinja “Sata starog kapetana”, Višnja Kosović, navodi da scenska radnja u dramama Vitke Vujnović varira od eksplicitne do simboličke. To tekstovima daje dodatnu aktuelnost i mogućnost viševarijantnog izvođenja, od klasično-scenskog, radio-dramskog, televizijsko-dramskog, edukativno dramskog čitanja, do online preformativnog.
“Ljudi koji, recimo, malo znaju o Mirku Komnenoviću, o snazi te ličnosti, o njegovom, ne samo vizionarstvu, već i o njegovoj otvorenosti, političkoj I intelektualnoj utemljenosti, o tome koliko nas je svojim zavještanjem obavezao na zavjtenu svijest, koja je najviši oblik svijesti, bilo bi divno da gimnazijalci, ili studenti, to odslušaju. Zato ove drame imaju potentnost edukativnog izvođenjenja, što im daje posebniu snagu”, ističe Kosović, ukazujući i na otvorenost Herceg Novog “koji kulturno vibrira”, čuva tradiciju I otvara mogućnost za nova stremljenja i angažovane ljude stvaraoce.
Drugi recenzent knjige , esejista i pjesnik Gorčin Blagojević inspirisan I sam “Satom starog kapetana” Vitke Vujnović napravio je trodnevnu šetnju kroz Novi, sagledavajući I povezujući na svoj pjesnički način ono što se zbivalo kroz vjekove s onim danas.
“Zna se da je pred svetostefasnskim hramom na Sušćepanu tokom liturđije njegovo veličanstvo kralj Tvrtko, pred sobom ugledao tvrđavu. I otkako je kamen Stanko prvi put udario, ne prestaje da kuca hercegnovsko časovrijeme. Kucka se i gradi na svakom koraku. Kipar postaje vajar vremena, a vrijeme svoje čase mjeri vijekovima. Ljeta 7534. Godine od postojanja, aprila 18-og, dakle, prekjuče, na vijest da je sat staroga kapetana opet zakucao posjetio sam Miroslava Štumbergera. Umoran, potišten zbog silovanja obale i mora ležao je u svom krevetu I gledao u svoj časovnik, sjećajući se da će se svakog časa pokrenuti I kako je nekada iskucavao svoju palatu I kako je sa svojom suprugom umjesto da betonira obale , sve što je iskucao ostavio svom narodu i svom Novom. Juče sam sa kustoskinjom Nadom u salonu na prvom spratu, pored Jana, zatrekao Olgu i Mirka, zagledani ka otvorenom moru. Prisjećali su se bitaka, ustanaka, graditeljstva I dobročinstva, ponosne odluke da preduhitre komunističko jednoumlje I svaki kamen, svaki predmet, svaku sliku zakucali u zidove svoje kuće da zavještaju narodu svom i svom Novome. Jutros kiša biješe, a Miliica I Ivo jednako sjede pred kućom, pod tremom, gledaju kako raste Topla, slušaju kako kuca majstorova ruka na sve strane, kako se novski graditelji dovikuju…”
Ugledao je Gorčin u svom nadahnuću i Vitkinog oca kako razbija veliki kamen na sredini placa da bi sagradio kuću, njenu majku Bebu, brata Zorana i nju malenu kako pomažu i nose vodu.
“A ta mala kad je porasla, zavoljela je pozorište I novinarstvo , osnovala porodicu, a najposlije i objavila knjigu “Sat starog kapetana”, dodaje Blagojević.
“Vitka Vujnović srcem I dušom decenijama svom gradu I narodu svome, pišući, snimajući, slikajući ostavlja sve ono što kuca od sata, od nastarije srpske zaklade pomorske škole, zadužbine tršćanskih Srba iz Boke, Muzičke škole, festivavala do nekih novih graditelja I obnovitellja . Svi mi vajamo svoje vrijeme”, kaže Latinović I smatra “kako je srećan onaj grad koji ima ljude čija duša za njega diše I čije srce za njega kuca kao što za Herceg Novi diše i kuca naša Vitka”.
Najzad, autorka kratko objašnjava da kulturu, umjetnost I stvaralaštvo uopšte, doživljava kao kreativni čin više ljudi.Tako je, kaže, nastajala I ova knjiga, uz podrušku Opštine i Herceg festa. Onda i poruka:
“Ma koliko se o njemu pisalo I ma ko da je pisao, a bilo je izuzetnih ljudi, Herceg Novi doživljavam kao neispričanu priču. Treba je stalno dopisaivati. Svaka riječ o ovom gradu koja je zapisana mojom rukom, zapisana je iz ljubavi. Želim da kao i ovo beskrajno plavetnilo gore, odakle nas sigurno neki slušaju, i ovo beskrajno plavetnilo pred nama, sačuvamo onaj beskraj ljubavi za ovaj grad koji živi u svakome od nas”, poželjela je Vitka Vujnović.
Emotivno veče su muzikom upotpunili Bosiljka Kulišić i Nikolas Moreta, koji su komponovali muziku za dramu o Ivu Andriću i Milici Babić, a insertima iz drame glumci Lidija Petrone i Dejan Đonović.
