Foaje dvorane Park sinoć je bio krcat, došli su ljudi s dušom, koji na promociju knjige “Hronika duše”, naše uvažene sugrađanke prim. dr Milene Proročić-Tomić.
„Hronika duše“ sačinjena je od devet krugova iskrenosti, surove realnosti koja otkriva filozofiju života, vrijednosti, te otkriva kako čovjek pronalazi, prepoznaje sebi blisku osobu, svog bližnjeg.
Čitaoci putuju pričom do različitih gradova koji imaju posebno mjesto u autorkinom životu, upoznaju izuzetne likove i njihove životne priče, šetaju mostom između različitih vremenskih razdoblja…
Puno poruka, želje da se sačuva bar malo duše u čovjeku. Samo u Prvom krugu “Hronike duše”, pored ostalog, čitamo i pamtimo:
„Čovjek je: nerazuman, nelogičan, sebičan. Nije važno, voli ga! Ako činiš dobro, pripisaće to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno, čini dobro! Ako ostvaruješ svoje ciljeve, naići ćeš na lažne prijatelje i iskrene neprijatelje. Nije važno, ostvaruj svoje ciljeve! Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno. Nije važno, čini dobro!…”
Biti i ostati čovjek, to je Milenina životna mantra, a jedna od recenzetkinja knjige, naša sugrađanka Marija Starčević, ukazuje da lirsko-meditatevni krugovi Hronike duše-“Daleko su bližnji moji” dječijeg ljekara i humaniste Milene Proročić jesu razgovori autorke sa sopstvenom dušom, njena tiha ispovjest u samoći i tišini pred Bogom:
“Upitana pred tajnama ovozemaljskog života, kroz duhovnost I mudrost iskustva autorka nam prikazuje lični, unutrašnji put traženja I pronalaženja smisla, svrhe i povezanosti sa sebi bliskim ljudima koje sreće u različitim periodima svoga života. I ne slučajno kroz simboliku kruga. U hrišćanstvu krug simbolizuje vječnost, beskonačnost i savršenstvo božije ljubavi, kao i jedinstvo sa samim Bogom, bez početka i kraja. I kosmos, baš kao i sama priroda, priča jezikom kruga…”
A o autorkinih devet krugova govorila je i recenzentkinja, novinarka i književnica, Vitka Vujnović:
Iz Prvog kruga izvukla je rečenicu:„Blizak ti je onaj pred kim se ti duhovno razgolitiš”, priču o ocu kao moralnom i duhovnom stubu. Iz Drugog kruga misao: „Možda je ljubav kći Cigana“ – priča o maloj Romkinji, Nuri, o dječijoj nevinosti nasuprot svim društvenim podjelama.
“Treći krug je možda od svih devet najtiši, ali je za mene bio možda i najdublja slika bliskosti. Zašto? Pa zato što autorkin odnos sa cimerkom, djevojkom hinduskinjom drugog porijekla, druge boje kože, religije i navika gradi bliskost od malih, gotovo nevidljivih gestova koji nose ogromnu važnost. Bliskost se ovdje prepoznaje u brizi, prisutnosti, u tišini koja liječi u šolji toplog mirisnog čaja čiji se ukus kasnije prepoznaje kroz cio život. – Koliko stvarno malo treba čovjeku da ga neko vidi, razumije i čeka”.
Bliskost ponekad prepoznamo sa zakašnjenjem, a propustimo trenutak da kažemo istinu. Ali i ta dragocjena bliskost prepoznata kroz kasnije dugo sjećanje i kajanje o kojoj Milena piše u Četvrtom krugu nosi važan nauk – autorka ga sažima u rečenicu „Prestanak razgovora je za mene smrt”, napominje Vujnović.
I zaista treba ući u sve Milenine krugove , do Devetog u kom ona ukazuje da istinski bližnji često jesu „daleko“, ali su suštinski u nama.
“Bliskost nije određena vremenom, prostorom, trajanjem, ona je zlatan trag koji neko ostavi u nama, Arijadnina nit kroz lavirinte duše – pod jednim uslovom da govorimo iskreno kao pred Gospodom – ili ako hoćete onako kako je svoje krugove ispisala Milena Proročić”, kazuje Vujnović.
Sama autorka objašnjava da su njena razmišljanja o devet krugova proistekla iz jedne njene dileme o tome kako ljudi jednostavno izgovore: “Volim te”.
“Imala sam strašno opterećenje, jer ja kada to izgovorim imam osjećaj da taj nikada neće umrijeti skroz. Tako i ovih mojih devet ličnosti su ostali. I dalje sa njima razgovaram da bih ih zadržala u sjećanju i životu. Onda sam pišući, čitajući razne knjige shvatila da se niko nije slučajno pojavio, to je jednostavno ta osoba povjerena našoj ljubavi. Profesija me naučila da dječica već sa 16 nedjelja u majčinoj utrobi imaju sluh, formira se osjećanje, sjećanje i komunikacija. Svaka majka kada hoće da otvori sjećanje na trudnoću tačno zna kako se njena bebica ponašala i komunicirala s njom”, kazala je Proročić, uz tvrdnju da malo dijete sve upija kao mala spužva još dok je u majci.
“Zadatak nas odraslih je da to prihvatimo i shvatimo da malo dijete nije tabula rasa, ploča na kojoj ništa ne piše, već da dolazi na svijet sa određenim mišljenjem, saznanjem i to moramo da ispoštujemo”.
Dr Proročić je knjigu napisila iskreno da bi se, kako kaže, “spasila od velikih obaveza i sačuvala u sjećanju bliske ljude, da nikada ne umru zauvijek”.
Odlomke iz “Hronike duše” čitale su Dijana Krivokapić i Željka Čepić, koja je bila i voditeljka. Nastupili su i mladi umjetnici, za klavirom Stefan Vlaović I Milena Perović na harmonici, koja je izvela kompoziciju “ Crna Goro – Vilo moja”.
A pošto duša nije prodaju, tako se ni “Hronika duše” Milene Proročić Tomić nije prodavala, već je autorka svakom poklonila po primjerak.
