Još ne vjerujući da se ovakvo pitanje može postaviti kao svjedoka pozivam Petra Drugog Petrovića Njegoša i Drugo kolo iz Gorskog vijenca. „Novi grade sjediš na kraj mora..“
Posvećuje Njegoš stihove gradu koji termpoliskim heroizmom brane Crnogorci u Kotobiljskoj bici, braneći slobodu grada i Crne Gore kojoj u tom trenutku formalno ne pripada, jer je posjednut i opsjednut, ali po svemu, ama baš svemu, pripada Crnoj Gori.
Pozivam kao svjedoka Petra Prvog Petrovića Njegoša, čija vojska zajedno sa vojskom ruskog admirala Senjavina nevjerovatnom hrabrošću i antičkom žrtvom pobjeđuje armadu Napoleona Bonaparte 1806. godine u još jednoj bici za Herceg Novi. Branila je momčad Svetog Petra Cetinjskog Novi i Boku, junaštvom kakvim se svoje brani.
Treba li onda pitati što je Novi Crnoj Gori, a šta je Crna Gora Novom?
Pozivam za svjedoka plemenitog Jefta Gojkovića, dugogodišnjeg gradonačelnika Herceg Novog, načelnika općine Novske, ućesnika hercegovačkih buna i bitke na Vučijem dolu, nosioca ordena kralja Nikole i nosioca ordena Belog orla, koji uz pomoć Mirka Komnenovića budućeg gradonačelnika, organizuje prihvat porodica ustanika iz Božićnog ustanka u podorjenskim novskim selima. Ljudi novskog zaleđa dijele ognjište, hljeb i so i sve što imaju sa prognanom nejači i pogorijelcima iz pobunjenih nahija.
Jedno srce, jedna istorija, jedna čežnja, jedno pripadanje, kao odgovor na pitanje: što je Novi Crnoj Gori, a što Crna Gora Novom? A takvih odgovora je mnogo više od ovih svjedočenja koja prizvasmo na današnji dan, dan kada slavimo obnovu vjekovne državnosti.
