Dvadeset godina nakon obnove nezavisnosti, Crna Gora danas više nije samo geografski mali prostor između planina i mora. Ona je prepoznatljiva turistička destinacija, zemlja čije su fotografije obišle svijet i čiji je slogan “Wild Beauty” postao mnogo više od marketinške fraze. Ali jubileji nijesu važni samo zbog slavlja – oni su prilika da se podvuče crta, sagledaju uspjesi i priznaju propuštene šanse.
Upravo iz te perspektive specijalista turizma, Petar Golubović za Bankar ocjenjuje razvoj crnogorske strateške grane u protekle dvije decenije, odmjereno ali sa dozom kritike koja prepoznaje hronične slabosti i nužne zaokrete upravo sada kada su sve šanse još žive pred veliki ulazak na evropsko tržište.
Turizam kao temelj državnog identiteta
Kada je Crna Gora 2006. obnovila nezavisnost, turizam nije bio samo ekonomska grana. Bio je razvojna filozofija nove države.
– Turizam je tada, gotovo bez stvarne alternative, definisan kao noseća razvojna grana i jedno od glavnih sredstava međunarodne afirmacije nove države – podsjeća Golubović.
I zaista, malo je oblasti u kojima je Crna Gora tako brzo postala globalno prepoznata. Od luksuznih marina do planinskih sela, od Porto Montenegra do Durmitora, turizam je oblikovao savremeni identitet zemlje možda više nego bilo koja druga privredna djelatnost.
Ali istovremeno, kako upozorava Golubović, upravo je brzina razvoja često otvarala pitanje – da li se razvijamo planski ili stihijski?
Vizija koja je postojala i praksa koja je često kasnila
Strategija razvoja turizma iz 2008. godine bila je ambiciozna i jasna: Crna Gora je željela da bude mala, održiva i visokokvalitetna mediteranska destinacija. Ne masovna, već autentična. Ne destinacija kvantiteta, već vrijednosti.
– Strategija je eksplicitno upozorila da se rast turizma ne smije zasnivati na uvećanju broja gostiju po svaku cijenu, već na povećanju vrijednosti turističkog proizvoda, rastu prihoda po gostu, diverzifikaciji ponude i ravnomjernijoj regionalnoj raspodjeli razvojnih koristi – napominje Golubović.
Dvije decenije kasnije, međutim, jasno je da je dio te vizije ostao nedovršen. Obala je pod snažnim pritiskom apartmanizacije, infrastruktura tokom ljeta često dolazi do granica izdržljivosti, a sezonalnost ostaje jedna od najvećih slabosti sistema.
To ipak ne znači da je crnogorski turizam doživio neuspjeh. Naprotiv.
Crna Gora je uspjela da se pozicionira između velikih regionalnih igrača i da sačuva imidž ekskluzivne i atraktivne destinacije. Problem je, kako sugeriše Golubović, što potencijal zemlje još nije valorizovan u mjeri u kojoj je mogao biti.
– Izražen prostorni pritisak na obalni pojas, masovna apartmanizacija, visoka koncentracija smještajnih kapaciteta i sezonska infrastrukturna preopterećenja ukazuju da se, uprkos deklarativnom opredjeljenju za održivost, turistički razvoj u značajnoj mjeri odvijao parcijalno, reaktivno i bez dugoročne koordinacije, umjesto kroz dosljednu primjenu strateških principa i jasno definisanu institucionalnu odgovornost – ističe Golubović.
Sezonalnost kao odraz strukturne slabosti
Uprkos strateškim opredjeljenjima, Crna Gora ni u 2026. godini nije postala cjelogodišnja destinacija.
– Više od dvije trećine ukupnih noćenja i dalje se realizuje tokom jula i avgusta, dok ostatak godine ostaje nedovoljno valorizovan. Sezonalnost je zajednički imenilac većine strukturnih slabosti turizma – od infrastrukture i radne snage, do regionalnih nejednakosti – ocjenjuje Golubović.
“Boutique destinacija” ili zamka masovnog turizma?
Jedna od ključnih dilema crnogorskog turizma ostala je neriješena do danas – da li Crna Gora želi da bude premium destinacija ili destinacija masovnog prometa.
U teoriji, odgovor je godinama bio jasan. U praksi – manje.
Brzi rast privatnog smještaja i apartmana, uz sporiji razvoj hotelskih kapaciteta visoke kategorije, doveo je do modela u kojem broj turista raste brže od ukupne vrijednosti turističkog proizvoda.
– Rezultat je paradoks: Crna Gora raspolaže izuzetnim prirodnim i pejzažnim vrijednostima i snažnim brendom “Wild Beauty”, ali ekonomski efekti turizma ne prate u potpunosti rast turističkog prometa – ocjenjuje Golubović.
Upravo u toj rečenici možda najbolje staje suština dvadesetogodišnjeg razvoja, zemlja jeste postala poznata, ali još traži balans između profita, prostora i identiteta.
Infrastruktura – stari problem nove države
Ograničeni kapaciteti aerodroma jedna su od hroničnih slabosti turizma, a još nema naznaka za njeno rješenje.
Ako postoji pitanje oko kojeg se slažu i turisti i privreda, onda je to infrastruktura.
Ljetnje gužve na Jadranskoj magistrali, opterećeni aerodromi i nedovoljna povezanost pojedinih djelova zemlje već godinama predstavljaju usko grlo razvoja. Golubović podsjeća da je još prije gotovo dvije decenije Crna Gora prepoznata kao izrazita avio-destinacija, ali da razvoj aerodromske infrastrukture nije pratio rast turističke tražnje.
– Poseban izazov predstavljaju aerodromski kapaciteti u Podgorici i Tivtu. Strategija je jasno prepoznala Crnu Goru kao avio-destinaciju, ali infrastrukturni razvoj u tom segmentu nije pratio rast potražnje. Nedovoljni kapaciteti, zastarjela infrastruktura i ograničene mogućnosti za širenje sve više postaju ozbiljna prepreka razvoju cjelogodišnjeg i premium turizma – opominje Golubović.
Pa ipak, uprkos tome, crnogorski turizam pokazao je otpornost. Zemlja je ostala konkurentna čak i u regionalnom okruženju koje se dramatično mijenja.
Trka sa regionom, upozorenje i motiv
Možda nijedno poređenje danas nije toliko simbolično kao ono sa Albanijom.
Prije dvadeset godina Crna Gora je imala jasnu prednost u turističkoj prepoznatljivosti. Danas Albanija bilježi snažan investicioni zamah, ubrzan razvoj infrastrukture i rast međunarodne popularnosti.
Golubović ipak smatra da to ne treba posmatrati kao razlog za defanzivu, već kao ozbiljan signal da se konkurentska prednost ne podrazumijeva.
– Vrijeme, početna prednost i prirodna ljepota nijesu trajna garancija uspjeha – upozorava specijalista turizma Petar Golubović.
Crna Gora, kako dodaje, svoju budućnost ne može graditi na brzini i masovnosti, već na kvalitetu upravljanja prostorom, iskustvom i identitetom destinacije.
Turizam, to su ljudi
Možda najveći izazov budućnosti ipak nijesu ni putevi ni hoteli, već ljudi.
– Jedan od danas najvidljivijih problema jeste hronični nedostatak radne snage. Strategija razvoja ljudskih resursa iz 2007. godine jasno je upozoravala da bez sistemskog ulaganja u kadrove nema održivog rasta. Dvadeset godina kasnije, ta upozorenja ostaju aktuelna. Turizam nije samo servis – on je prenos identiteta. Turizam to su ljudi – ističe Golubović.
U toj rečenici nalazi se možda i najvažnija poruka jubileja: održiv turizam ne grade samo investicije i statistike, već lokalne zajednice, kultura i osjećaj pripadnosti prostoru.
Sjever Crne Gore kao nova-stara razvojna šansa
Ako je obala danas suočena sa pritiscima prekomjerne urbanizacije, onda se najveći razvojni potencijal narednih decenija nalazi u ruralnim područjima i na sjeveru zemlje.
– Najveća razvojna šansa u narednim decenijama leži u ruralnim područjima i na sjeveru zemlje, kao i u ruralnom zaleđu primorja i centralnog regiona. Strategijski dokumenti jasno su prepoznali te prostore kao osnovu za diverzifikaciju ponude, produženje sezone i razvoj autentičnog, premium turizma – naglašava Golubović.
Agroturizam, eno-gastronomija, aktivni odmor i autentični lokalni doživljaji sve više postaju ono što savremeni turista traži. Upravo tu Crna Gora ima prostor da napravi iskorak koji neće ugroziti njen identitet.
Golubović smatra da naredna faza razvoja mora biti zasnovana na znanju, regionalnom balansu i održivosti, a ne samo na rastu brojeva.
Dvadeset godina kasnije: vrijeme za zreliju fazu razvoja
Dvadeset godina nezavisnosti donijele su i uspjehe i propuste. 2026. godina mora biti prelomna, poručuje Golubović. Godina nove, savremene strategije razvoja turizma, zasnovane na jasnim regionalnim ulogama, realnim ograničenjima prostora i dosljednoj primjeni sopstvenih odluka.
– Pred Crnom Gorom je izbor koji se više ne može odlagati: između kvantiteta i kvaliteta, između improvizacije i sistema, između kratkoročne dobiti i dugoročne održivosti. Kritički pogled na dosadašnji razvoj nije znak slabosti, već preduslov sazrijevanja – ističe Golubović.
Napominje da ako nova razvojna faza bude utemeljena na znanju, institucijama i jasnoj viziji, narednih 20 godina mogu biti period u kojem Crna Gora konačno ostvaruje viziju male, ali vrhunske, održive i svjetski relevantne turističke destinacije.
Jer, kako zaključuje:
– Turizam je optimizam – ali samo ako ga gradimo svjesno, planski i dugoročno.
Izvor: Bankar.me
