Herceg Novi je dobio još jednu vrijednu fotomonografiju, čiji su autori dva mlada čovjeka, koje povezuje neprestalna želja da pripadnost i ljubav prema rodnom Herceg Novom dokažu otkrivajući neotkriveno, fotografijama, između neba i zemlje.
„Boje Herceg Novog“ nude pogled na Herceg Novi iz vazduha kroz objektiv Vuka Ilića i Miloša Samardžića, iz ugla koji obično ne vidimo. O izdanju koje donosi „pogled s vjetra“ na pejzaž, kulturnu baštinu, ambijent Herceg Novog, o fotografijama Herceg Novog koje obilaze svijet, govorili su autori, nenaviknuti na publiku ispred njih, “bez alata” u rukama, “uhvaćeni” u nečije druge objektive i poglede brojnih posjetilaca na promociji , u Kući Iva Andrića.
Uz njih i urednica Marija Ristić, te novinarka Željka Čepić, koja je vodila razgovor. Sve ljudi iz medija, dobri znalci svog posla, prijatelji među prijateljima.
“Ovo je primjer projekta koji na autentičan i kvalitetan način predstavlja naš grad, njegovu kulturnu baštinu, prirodne ljepote i identitet. Istovremeno on potvrđuje značaj podrške lokalnim autorima i kreativcima koji svojim radom doprinose kulturnom životu grada i njegovoj promociji daleko izvan naših granica. Takvi projekti u potpunosti su na liniji naše kulturne politike koja Herceg Novi prepoznaje i razvija kao grad kulture, stvaralaštva i kreativnosti, poručila je sekretarka za kulturu Ana Zambelić Pištalo, poželjevši da “Boke Herceg Novog” budu još jedan dostojan ambasador grada.
Svojevrstan suvenir grada
Urednica fotomonografije, Marija Ristić, istakla je da nije bilo nimalo jednostavno iz bogate arhive fotografija odabrati one koje na najbolji način predstavljaju ambijent i baštinu Herceg Novog. Prvo izdanje odavno je prešlo granice grada, jer ga je Opština Herceg Novi iskoristila kao svoj suvenir, koji je poklanjan kao protokolarni dar brojnim delegacijama. To je učinila i Turistička organizacija Herceg Novi, kazala je Ristić.
“Ono što je nama bila ideja, vjerovatno će prepoznati svako ko voli Herceg Novi i ko u njemu živi. Svaki put kada se vraćaš s nekog puta ili iz inostranstva, kao što su mnogi od nas imali priliku, pomisliš: “ O, zar ja stvarno ovdje živim? Baš je lijepo!“ I svaki put kada sjedneš ujutro na Škver da popiješ kafu ili uživaš u zalasku sunca, budeš zahvalan što ti je ovo svakodnevica. U Miloševim i Vukovim fotografijama prepoznali smo upravo taj osjećaj. Dugo se poznajemo i prijatelji smo, a još važnije je to što oni kroz svoje fotografije umiju da taj osjećaj prenesu ljudima širom svijeta, čak i onima koji nikada nisu bili u Herceg Novom”.
Objasnila je njihov cilj, stvoriti djelo koje obuhvata ključne tačke kulturne baštine i najprepoznatljivije ambijentalne cjeline grada.
“Imali smo, naravno, na stotine predivnih fotografija Rosa, Tora, Kanli kule i Forte Mare i bilo je veoma teško odlučiti se za samo jednu. Zato smo se opredijelili za koncept da „Boje Herceg Novog“ slažemo prema bojama njegovih dana – od jutarnjih fotografija, preko različitih godišnjih doba, do večernjih kadrova. To nam je pomoglo da suzimo izbor i lakše napravimo konačnu selekciju. I ovo je zaista samo mali dio onoga što zaslužuje da se nađe u jednoj ovakvoj knjizi”, smatra Marija Ristić.
Već sedmu godinu Vuk Ilić pokušava intenzivno da upozna Herceg Novi iz drugačije perspektive, jer on mu je, kaže, vječita inspiracija:
“Dron je omogućio da se otkriju novi detalji i uglovi grada, kompozicije. Tako da gdje god da se nalazim u nekom trenuktu, u Starom gradu ili na Škevru, uvijek se vidi nešto novo, nešto drugačije. Možda baš zato što to omogućava dron, koji nije samo nešto što nam daje mogućnost da dosegnemo neku visinu, nego i da dosegnemo poziciju koju ne možemo sa običnim aparatom. Dron ne služi samo za to da bi se fotografisalo sa 50, 100, 200 m, nego što možda ide i na metar-dva, ali daje tu mogućnost nečeg drugačijeg i novog. Inspiracije ne fali”, kazao je Ilić.
Različiti vremenski uslovi, godišnje i doba dana, mijenjaju svaki put boje i izgled neke lokacije.
“Koliko god da izgleda da je Herceg Novi mali grad sa samo nekoliko lijepih tvrđava, crkava, Starim gradom, sve to izgleda u raziličitim vremenima drugačije, što daje ljepotu, nove boje, energiju”, dodao je Vuk i ispričao kako je nastala fotografija na kojoj je jedna od njegovih omiljenih motiva zalazak sunca , sa ribarskim brodićem.
“Posljednje dvije-tri godine jurim da uhvatim trenutke zalaska sunca, neobičnu igru svjetlosti. Tako sam jednog dana i otišao da uhvatim jedan lijep momenat. Pojavio se lokalni ribar u kadru, koji je mi je dao i ideju da pravim “življe” fotografije. Ali sve fotografije nastale nakon te nisu stigle da uđu u ovu knjigu. Možda će ona biti prekretnica i najava za sljedeću fotomonografiju”.
Vuku je jedan od najljepših zalazaka sunca koje je doživio i najdraža fotografija ona sa nebom iznad Kanli kule, koje je bilo prošarano od jake žute, narandžaste do nestvarne ljubičaste boje. Srećom i da je imao opremu sa sobom. Međutim, nije sve do skupe opreme, ima nešto i što je do umjetničke duše i znalačkog pristupa, pa je ispričao i šta njegov kadar čini posebnim:
“Treba najviše imati strpljenja. Većina mojih fotografija nastaja je iz neke upornosti i strpljenja, naravno uz opremu i znanje. Strpljenjnje je jako bitno, treba biti atento i čekati. Tako da to nije jednostavno”.
Dobra fotografija turistima, kao i onima koji tek upoznavaju Herceg Novi najbolje govori o gradu. Turisti se sve više informišu preko društvenih mreža koje su zamijenile donekle klasične turističke sajmove, kaže Ilić. Herceg Novi ima šta da pokaže, dosta je i drugih koji fotografišu i dosta turista to radi. Sve zajedno, smatra Ilić, šalje lijepu sliku i utiče na turizam, bez obzira da li se fotografiše uz more, ili po Orjenu, kako to voli Miloš.
Za Miloša Samardžića Herceg Novi je poseban, a on je bio i inspriracija pjesnicima, slikarima, pa zašto ne i dron-pilotima u savremenom dobu:
“U period fakulteta bio sam šetač, nisu bile razvijene kamere na digitalnim telefonima. Samo sam bilježio kako sam doživljavao grad u tim momentima. To je naravno bilo Šetalište, živio sam u Igalu, a sada kontra hodam od Herceg Novog ka Igalu”, našalio se Miloš pričajuci o počecima.
“Poslije pet-šest godina činilo se kao da su svi kadrovi već snimljeni. Naravno da to nije moguće, ali standardni motivi jesu bili iscrpljeni. Tada sam iskoristio i prednost društvenih mreža. Fejsbuk je bio u velikom usponu, kasnije i Instagram, pa sam tamo objavljivao fotografije. Stranica “Herceg Novi Photoguide” vrlo brzo je okupila veliki broj pratilaca i njihova podrška me motivisala da nastavim da fotografišem i objavljujem svoj rad “ ispričao je Samardžić.
No, tek kada je nabavio prvi dron, koji je mogao da nosi GoPro kameru otkrio je potpuno novu perspektivu grada i detalje koji sa zemlje nisu bili vidljivi. To je bilo 2017. godine i tada je shvatio da , na primjer, Hotel Igalo, koji se nalazi ispod njegove kuće i kojeg je cijelog života gledao samo sa sjeverne strane, iz vazduha zapravo ima oblik broja četiri, što je bilo za njega fascinantno:
“Kada Herceg Novi posmatrate iz vazduha, grad djeluje kao živ organizam. Posebno volim jesenje, crvene i narandžaste tonove, iako većina ljudi više voli fotografije nastale po sunčanom vremenu. Svako godišnje doba ima svoju ljepotu. Imam i seriju fotografija nastalih tokom velikog snijega u januaru 2017. godine, kada je Stari grad bio potpuno pod snijegom. Tada još nisam imao dron, nabavio sam ga nešto kasnije, ali mi je drago što sam i taj trenutak uspio da zabilježim. Siguran sam da Herceg Novi nikada neće prestati da bude moja inspiracija – istakao je Samardžić.
Autori nastoje da ne dođe do toga da se “oko zasiti kadra”, pa Miloš pravi od posla i hobija pauzu tokom avgusta, a Vuk ukazuje da je veoma bitno biti spreman i odmoran pogotovo kada se radi sa klijentima.
“Da budem iskren, imamo zaista manje vremena da ljeti fotografišemo za svoju dušu, a ova knjiga je nastala od fotografija koje smo baš pravili za sebe. Uvijek kada nešto i radim za klijenta, gledam par minuta “da ukradem” nešto za svoju dušu ako je moguće. Teško je jako kombinovati posao i hobi”.
Vuk voli tirkiozno plavu boju, Miloš nijanse narandžaste, ali u svakom slučaju obojica su svjesni da njihove fotografije svakodnevno vidi nekoliko stotina hiljada ljudi. Ljudi s raznih krajeva svijeta znaju da su napravljene odgovorno i profesionalno, nisu “obrađene, fotošopirane”, niti pravljene uz pomoć AI-a.
“U Herceg Novom jedan običan dan može biti spektakl, a to se na ovim fotografijama vidi i nadam se da će svako sa ovom knjigom u rukama ko dođe ovdje imati želju da se vrati u Herceg Novi”, kazala je Marija Ristić.
Izdavač fotomonografije „Boje Herceg Novog“ je „Propela media“, a suizdavač Sekretarijat za kulturu i obrazovanje Opštine Herceg Novi. Podršku organizaciji promocije i distribucije pruža Javna ustanova kulture „Herceg fest“.
O autorima
Vuk Ilić je Novljanin koji iza sebe ima dvije decenije rada u elektronskim medijima, više od deset godina iskustva u fotografiji i šest godina u upravljanju dronom, sa preko 200 sati leta. Fotografijom je počeo amaterski da se bavi prije dvadesetak godina, a u profesionalne vode ušao je 2015. godine. Vječita inspiracija mu je rodni Herceg Novi i želja da grad prikaže iz nesvakidašnjeg ugla.
Radio je sa brojnim prestižnim klijentima, a njegove fotografije objavljivane su u fotomonografijama, brošurama, na bilbordima i u medijima. Pored pejzažne, specijalizovao se za sportsku, fotografiju nekretnina i manifestacija. Samo za Plivački-vaterpolo klub „Jadran“ fotografisao je više od 100 utakmica, kako u zemlji, tako i širom Evrope. Fotografisao je više od 70 triatlona, maratona i sličnih trka u svim krajevima Crne Gore, kao i brojne kulturne manifestacije i festivale.
Vukova Instagram stranica ima više od 10 hiljada pratilaca, a snimci i fotografije Herceg Novog su putem nje došli do stotina hiljada ljudi iz cijelog svijeta.
Herceg Novi je, kao neiscrpna inspiracija, bio polazna tačka u formiranju autorskog profila Miloša Samardžića, koji se fotografijom bavi od 2010. godine, a u posljednjih desetak godina svoj rad upotpunjuje i dron-fotografijom. Miloš smatra da zahvalnost za uspjehe u oblasti fotografije duguje upravo gradu u kome je odrastao.
„On rakurs pretvara u autorsko viđenje svijeta, pejzaža i tako od dekorativne fotografije pravi umjetničku fotografiju. Miloš ima rijetki dar oneobičavanja na kome počiva autorsko viđenje umjetnosti“, riječi su dramskog pisca Stevana Koprivice, povodom Miloševe prve samostalne izložbe 2016. godine.
Profesionalno, najviše se bavi fotografisanjem arhitekture, nekretnina, luksuznih plovila, konferencija i korporativnih događaja, kao i vjenčanja. Radi za klijente u regionu i šire. Njegove fotografije krase časopise, monografije, veb-sajtove svjetski poznatih brendova. Iza sebe ima nagrade na foto-konkursima, predavanja iz oblasti fotografije, tri samostalne i više kolektivnih izložbi.
Miloševa Facebook stranica “Herceg Novi Photoguide” ima više od 13 hiljada pratilaca, a njegove fotografije grada putem društvenih mreža dosegle su stotine hiljada ljudi.
