Sve je ovih dana u Herceg Novom okrenuto ka preduzeću “Vodovod i kanalizacija”. Preko 47 hiljada potrošača, domaćih i gostiju, čekaju termine da snabdijevanje vodom, u drastičnim restrikcijama. Istim onim koje traju decenijama u vrijeme čišćenja hidrotunela Gorica-Plat.
Samo što, eto, ove godine ispade duža suša, ogromna potrošnja, nizak, kritičan nivo Opačice, dosta tehničkih problema u sistemu… Pri tom se i politika dobro u sve umiješala, pa to malo vode što dobijamo iz Opačice, regionalnog vodovoda i Karasovića, oko 180 litara u sekundi, ima gorak ukus.
No, mnogi radnici “Vodovoda” su ovih dana poput vatrogasaca u avgustovskim požarima. Samo što dispečeri i mašinci danonoćno ne gase vatru nego žeđ Novljanima i njihovim gostima.
Danilo Lepetić je poslovođa dispečerima na izvorištu Opačica i rezervoaru Kanli kula. Zatičemo ga na poslu na Kanli kuli, gdje pumpe prave ogromnu buku, sa Danilom Špirom. Preduzeće ima četiri stalna dispečera koji rade po 12 sati, sa njima su tokom ovih restrikcija još četiri kao ispomoć iz radionice “Vodovoda”.
“Veliki je obim posla, ne mogu da stignu dispečeri sve, pa pomoćnici zatvaraju ventile prema Igalu i Sutorini. Glavni dežurni drži glavni rejon centar grada, Španjolu, Bajer 2 i Meljine, a pomoćni Gomilu i Igalo. Jedva stižu, pa imamo momke koji nam drže udaljene tačke. Jedan otvara ventile za Kumbor i Bijelu, drugi za Sutorinu, Sušćepan, Njivice… Jer moramo sve stići u datom momentu. Ne možemo nikada svima u sekund pustiti vodu i obezbijediti puni pritisak. Mi otvorimo vodu čak prije pola sata da bi svi dobili u najavljeno vrijeme. Shvatam da su građani nezadovoljni, shvatam, zaista, ali moraju razumijeti i nas”, priča nam Lepetić.
Objašnjava da je ove godine teže s vodom zbog velike suše, posebno su pogođene više zone rivijere. Opačica je ostala bez jedne pumpe. A njihov dispečerski posao je od Debelog brijega do Kamenara.
“Umjesto četiri sada rade tri pumpe. Kiša nije pala četiri mjeseca. Onda 40 l/s iz Karasovića dobijamo kada tamo sebi napune rezervoare. Juče je to bilo baš kasno i zato je došlo do pomjeranja termina snabdijevanja. To nam dodatno otežava punjenje rezervoara”.
Milan Špirto radi kao dispečer već devet godina. Uvijek je teže kada su restrikcije, a ove godine je više problema bez jedne pumpe u Opačici, koja mnogo znači, ponavlja riječi šefa.
“Teže punimo rezervoare, nivo Opačice opada, sada je 9,30 m do dna. Moja smjena je od 7 ujutru do 7 uveče i noćna isto od 7 do 7. Teško je, odgovoran je i stresan posao. Plata je takva kakva je, uvijek može više, ali ne osjećam da smo zakinuti. U ovim trenucima, kada je kriza i nema vode bukvalno svaku moguću kap dajemo građanima i prebacujemo s jednog rezervoara u drugi, u djelove opštine do kojih ne može da dobaci voda. Sve radimo što znamo i što je u našoj mogućnosti da svaki građanin dobije vodu.”
I zaista, u rukama dispečera je svaki ventil i rezervoar. Svakog posebno otvaraju i zatvaraju fizički. Uključuju, isključuju pumpe, prebacujući vodu iz jednog u drugi rezervoar. A ima ih 16 od Debelog brijega do Kamenara. Većina je kapaciteta po 500, ali ima ih i po 1000 kubika, kao što su za Kumbor i Institut.
“Na primjer, sada sam na Kanli kuli, pa idem na Bajer 2 da bih uključio pumpu za Pode, koje otvaram u 17 h… Ljudi nas stalno pozivaju, razumiju kada im se objasni, ali i psuju što nemaju vode. Doživljavao sam da me čekaju na rezervoaru da me tuku, mnogo puta. Jedino da se nadamo da će pasti kiša. Dozivamo je”, navodi Lepetić.
Za one kojima nikako ne stiže voda, ili imaju veće potrebe zbog sezone, cistjerne su spas. Radnici mehanizacije su i u vrijeme nedavnih požara vozili cistjerne do požarišta.
Mićo Vučetić već 16 godina radi u “Vodovodu”, rukovodilac je Službe mehanizacije, gdje je jedanaest zaposlenih.
“Naš glavni zadatak je održavanje vozila i bravarski radovi, kao i distribucija vode cistjernama. Kada su restrikcije vozimo jednu našu cistjernu i jednu koju nam ustupa “Čistoća”. Imamo dva vozača i jednog pomoćnog radnika. Posao se uvećao ove godine, snabdijevamo hotele, domaćinstva, više zone i sve koji imaju svoje rezervoare, hidrofore i neke velike posude. Jedna cistjerna ima kapacitet 8, a druga 5 kubika. Stižemo s vodom od Debelog brijega, do sela Lučići, do Žvinja, pa do Zelenike, Kumbora, Baošića. Bijela i Kamenari imaju vodu stalno iz regionalnog vodovoda. Po pozivu dolazimo uvijek s cistjernom. Ljudi su većinom zahvalni, ali ima svega. Izdržavamo”, priča Vučetić.
Tako tokom restrikcija cistjernom od 8 kubika radnici mehanizacije naprave po 12-13 tura, a manjom do 14 tura i obično se iz nje vodom snabdijevaju domaćinstva koja preuzimaju po kubik-dva vode.
Ova služba i kada nema restrikcija ima puno posla, održavaju vozila, rade bravariju, popravke šahtova…. Njihov radni dan od početka do kraja restrikcija traje po 15 do 16 sati. Ne žale se, dobar su tim.
“Ko god dođe za direktora mi moramo da radimo, ne interesuje nas politika. Najvažnije je da građani ne trpe”, poručuje Vučetić.
