Nakon 24 godine mukotrpne pravne borbe, prije i poslije privatizacije hercegnovskog HTP Boka, svih 198 radnika je dobilo bitku sa poslovodstvom, na svim sudovima, i sa svim opstrtukcijama koje posljednjih godina dolaze od NVO Bivši radnici Vektra Boke. To su saopštili, nadaju se, posljednji put novinarima, bivši predsjednik Sindikata u Vektra Boki, Vojo Miljaniić, bivša radnica Maja Pajević i njihov advokat, Jovan Pejović.
„Namireni smo do posljednjeg centa, sudskim putem smo dobili sva naša potraživanja. prvo prodajom hotela „Igalo“, pa nedavno hotela „Plaža“, za što se nadam, da će kada se obnove imati velike koristi i građani Herceg Novog. Plaža će zapošljavati preko 150 radnika kada se adaptira, najavio je novi vlasnike Žarko Rakčević, a benefite će imati mala privreda, Opština i država. Međutim, svih ovih godina pratila nas je ogromna opstrukcija. Oformljena je NVO Bivši radnici Vektra Boke, koja proziva sve u Crnoj Gori koji ne razmišljaju kao oni. Za njih su svi oni dio OKG, od sudija Privrednog suda, direktora Poreske uprave, sudija Osnovnog suda u Hereg Novom i iz Podgorice, advokata, javnih izvršitelja, nekih medija…“, istakao je Miljanić.
Predsjednik te NVO se poziva na zaključke Komsije za praćenje privatizacije, a neće da kaže da se Komisija izjasnila da nije izvršna vlast i da je zamoljen da joj se više ne obraća, dodao je Miljanić.
„Mi priznajemo institucije i zakone ove države. Nismo mi protiv otpremnina koje stalno traži NVO, ali znamo da na njih nemamo pravo. Znamo da su Privredni sud i Viši sud i Apelacioni sud odbili tužbe u kojima se traže otpremnine po osnovu invaliditeta predsjedika NVO, u iznosu od 24 lična dohotka, te nadoknadu za sudske troškove na presudu koja je odbijena, jer je on „socijalni slučaj“. Mi smo se borili za ono što nam je konačno država presudila i što smo dobili zahvaljujući advokatu Pejoviću“.
Miljanić je ponovio da su radnici „Vektra Boke u potpunosti isplaćeni i da im se više ništa ne duguje. Uplaćen im je radni staž, kada je prodajom Hotela „Igalo“ 50-tak njih otišlo u zasluženu penziju.“
„Trebalo je i dvije godine ranije da bude prodat „Igalo“, ali je to stopirala NVO i svaki radnik je izgubio 24 penzije, odnosno preko 10 hjiljada eura za dvije godine. Ista NVO je 26. oktobra ove godine podnijela Osnovnom sudu u Herceg Novom zahtjev da se ponište prodaja hotela „Plaža“ i „Igalo“. Ali, gle čuda, oni su se isti naplatili. To im nije smetalo. Čak su u tom zahtjevu naveli imena onih koji nisu saglasni sa tim. Najviše me boli to što je Opština poslala dva svoja predstavnika ( odbornike vlasti) da prisusustvuju neki dan protestu te NVO ispred Opštine, iako se Opština naplatila od prodaje objekata „Vektra Boke“ sa preko pet miliona eura u posljednje tri godine“, kazao je Miljanić.
Advokat Jovan Pejović je kazao da je i njegova pravna misija završena nakon prodaje hotela „Plaža“ i to poslije stotinu dobijenih sudskih presuda, za skoro dvije i po decenije, od kojih niti jedna nije bila na štetu radnika. U suprotnom imali bi obavezu i da plaćaju sudske troškove.
„Morali smo sva svoja potraživanja da dokažemo sa šest presuda. Radnici koji su bili zaposleni do stečaja naplatili su oko 80.000 eura, dok je desetak zaposlenih koji su nastavili da rade kod poslodavca nakon stečaja, prodajom hotela „Igalo“ i „Plaža“, naplatili približno 320.000 eura. Preostaje još obračun kamata zbog kašnjenja isplata iz Plana reorganizacije. Poreska uprava je prodajom hotelske imovine namirila svoja potraživanja za doprinose, a Vektra Boki je ostalo kada je izmirila sve obaveze, oko 8 miliona eura“, naveo je Pejović pozivajući medije da sve ako žele mogu da provjere kod državnih institucija.
Objasnio je da nije prihvatio da zastupa NVO zbog pogrešnog tumačenja kupoprodajnog ugovora. Iako su i oni obeštećeni svi do jednog po sudskim presudama koje je dobio. Ugovorena kazna od 50 prosječnih mjesečnih zarada po zaposlenom, u slučaju kršenja obaveza kupca, pripada Savjetu za privatizaciju, a ne radnicima, tumači Pejović. Takođe, stečaj sam po sebi ne predstavlja osnov za isplatu otpremnina. One su kolektivnim ugovorom bile predviđene za radnike koji su proglašeni tehnološkim viškom.
Pejović je sugerisao umjesto traženja otpremnina, koje im ne pripadaju, da traže raskid kupoprodojanig ugovora:
„Treba da traže da država raskine ugovor o prodaji akcija sa Brkovićem i da obešteti kompaniju „Vektra Boku“, pa i radnike koji su bačeni na ulicu. Ali to nije priča za ulice Herceg Novog, to je priča za razgovore sa Vladom Crne Gore. Moguće je da će NVO nastaviti s pričama da ima još sporova i nenaplaenih potraživanja, ali odgovorno tvrdim da nema više niti jedne aktivne parnice radnika HTP Boka pred sudom, niti jedan izvršni postupak koji nije završen kod dvojice javnih izvršitelja,“ poručio je Pejović, smatrajući da više ne bi trebalo da bude povoda za građanske nemire i bune po Crnoj Gori.
Miljajnić je citirao dio kupoprodajnog ugovora o prodaji 59,45% akcijskog kapitala HTP Boka Vektra Montenegru.
„Jasno je označeno da kupac u slučaju da prekrši ugovor je obavezan da Savjetu za privatizaciju plati ugovorenu kaznu u iznosu od 50 prosječnih mjesečnih zarada na dan potpsivanja na svakog zapolenog kome je prestao radni odnos. A NVO manipuliše i tvrdi da svaki radnik treba da dobije po 50 ličnih dohodaka, što nije istina“, navodi Miljanić.
Odajući priznanje novinarima koji su bili uz radnike sve godine i bili „glasnik istine kada se istina smatrala izdajom države“, u ime većine radnika Maja Pajević je kazala da su mediji omogućili svim obespravljenim radnicima u Crnoj Gori da se otkrije ista matica pljačke, koja spaja jednako „Vektra Boku“ na jugu i „Vektru Jakić“ na sjeveru Crne Gore.
„Zaboravljeno je kako se prodavala imovina „Vektra Boke“ i obavljano plaćane raznim cesijama u milionskim iznosima pozajmice na račun ćerki firmi istog vlasnika Brkovića. I tada i danas institucije ćute na zloupotrebe. Dok je poslodavac otuđivao imovinu i naplaćivao se radnici su čekali svoje bjedne zarade. Radnici su bili prepušteni sami sebi, da se bore i ostvare svoja potraživanja. Ta borba je trajala više od jedne decenije. Nije to palo sa neba. Trebalo je dobiti sudske presude, pa poslije toga uložiti još veći napor da se ta potraživanja zaista naplate“, navela je Pajević.
Ukazala je da radnici još strahuju da bi mogli ostati bez već isplaćenih zarada i uplaćenih doprinosa, jer NVO zahtjeva apsurdno, da se ospori prodaja „Igala“ i „Plaže“.
„Međutim, ovo poglavlje je uspješno završeno i ostvarili smo ne samo finansijski nego moralni uspjeh, što je je postigao mali broj radnika u Crnoj Gori“, zaključila je Pajević.
