Da Institutu Igalo prijeti stečaj, nije vijest, jer stečaj mu prijeti odavno i svaki put kad ga stigne blokada računa. Vijest bi bila da je premijer u tehničkom mandatu, Dritan Abazović ispunio dogovor koji je imao sa rukovodstvom Instituta uoči Nove godine, tačnije 28. decembra. Do danas, koliko znamo, nije uplaćen avans Institutu Fonda zdravstva od 1,2 miliona eura. Krajnji rok za uplatu je, prema onome što je v.d direktor dr Savo Marić kazao medijima, 13. januar. Sjutra, dakle, ističe period od 60 dana blokade računa Instituta i bez te finansijske injekcije, kompaniji više ne bi bilo spasa od stečaja.
Pored najbolje volje da u Bordu direktora i menadžmentu Instituta, ili u Vladi, ili u Fondu zdravstva saznamo hoće li do sjutra biti uplate i tako spriječeno uvođenje stečaja, zvanične izjave nema.
No, i to bi bilo samo kratkoročno rješenje, jer su dugovi Instituta premašli 30 miliona eura, od čega je skoro trećina prema bivšoj Jugobanci, a 6 miliona po pravosnažnim presudama radnika za neadekvatno obračunate koeficijente.
Zašto Vlada čeka sa kratkoročnim i dugoročnim rješenjima za ovu državnu kompaniju u kojoj ima 19,19 % akcijskog kapitala, Investiciono razvojni fond 23,65%, Fond zdravstvenog osiguranja 10,23% i Zavod za zapošljavanje 3,41 %? Ima li Vlada neki plan koji još nije saopšten? To samo mogu biti nagađanja, od kojih nema koristi.
A Insitutu sa oko 600 radnika, koji nijesu primili novembarsku i decembarsku platu, otkucava vrijeme.
