Domaštana priča, reditelja Kokana Mladenovića, o susretu dva poznata bračna para iz „onog vremena“, Josipa Broza Tita i Jovanke Broz, te holivudskih glumaca Ričarda Bartona i Elizabet Tejlor zaintrigirala je brojnu hercegnovsku publiku, pa je Dvorana Park bila bez slobodnog mjesta, a karte za predstavu rasprodate nekoliko dana prije. Dva para iz dva različita svijeta, ali jedan i drugi su morali da glume i da imaju svoje uloge.
Predstava, popularna u regionu, prožeta je autentičnim snimcima tog susreta, insertima iz filma Sutjeska, muzičkom obradom Internacionale, pjesama Bela ćao, Uz maršala Tita, autora Milana Boškovića. Potkovana je dobrom dramaturgijom Dimitrija Kokanov, scenografijom Marije Kalabić, kostimima Aleksandre Pecić Mladenović, te koreografijom Andreja Kulešević.
Glumci su se odlično snašli u ulogama značajnih ličnosti prošlog vijeka, dočaravajući odnose i podjele koji su vladali tada i koji su aktuelni i danas.
Branisalv Trifunović, koji glumi Tita, kazuje da su da bi dočarali trodnevni susret na Brijunima sedamdesetih godina prošlog vijeka imali smamo pet fotografija, dvije rečenice iz Bartonove biografije i pismo koje je Barton napisao prije samog dolaska na Brijune.
„Kada je Kokan donio fotografiju i rekao ovo je naša predstava, mi smo se bukvalno poigravali sa istorijskim činjenicama, jer kad prođe toliko vremena, u principu i ne znate šta je istina, šta se stvarno desilo. Kada to stavite u vremenski i politički kontekst tog doba, dobijete potpuno drugu priču. Koliko god predstava djelovala lagano, rekao bih da je na više nivoa dosta ozbiljna i lijepo promišljena“, ističe Trifunović.
Uz njega u glavnim ulogama su Milan Marić (Barton), Tihana Lazović (Elizabet Tejlor) i Sanja Marković (Jovanka Broz).
Dva legendarna istorijska para su proveli tri dana na Brijunima zbog snimanja filma „Sutjeska“, u kojem je Ričard Barton igrao doživotnog predsednika SFRJ, maršala Tita.
„Jedan par je bio simbol komunističke vladavine, drugi simbol Holivuda, kapitalizma i sjaja koji nose. Svi su morali da igraju uloge u javnosti, Jovanka je morala da igra ulogu prve dame za koju je dugo vježabala, ženu koja je pored Tita bila kao posljednja linija odbrane.
Tito je morao da igra na raznim nivoima sa glavešinama u zemlji i inostranstvu. Barton i Tejlor su ljudi koji su se dvaput vjenčavali, jedni od najplaćenijih glumaca na svijetu. Barton koji se borio sa alkoholizom i uvijek u nekom nedosanjanom snu da igra Šekspira, kojeg na kraju nije ni odigrao, a nije dobio ni Oskara, objašnjava Trufunović.
Glumica Sanja Marković se odlično snašla u ulozi Jovanke Broz i za nju je razmjena koja se dogodila između njih i publike u Herceg Novom neprikosnovena.
„Predstava je jako lijepo prihvaćena u cijelom regionu i to je nama glumcima jako značajno. Ljudi razumiju da ovo nije samo komedija, prate priču, koja jeste pitka, ali postoje momenti kada svako malo zastane i zapita se u određenim trenucima, što nam je i bio cilj”, kazala je Marković.
I kako glasi poruka na kraju: „Film podrazumijeva slobodu“, pa i Mladenovićeva predstava u očekivanom rediteljskom maniru, obilovala je slobodnim interpretacijama ovog događaja i povezivanjem sa sadašnjim vremenom.
