Uz Svjetski Dan životne sredine NVO Ekokulmedia upozorava na nisku svijest i nedovoljnu posvećenost nadležnih službi u Herceg Novom i Crnoj Gori za rješavanje brojnih problema u oblasti očuvanja najvažnijeg resursa. Samo zdrava životna okolina, koju moramo sačuvati za generacije iza nas, može biti garant opstanka, poručuju iz ove NVO:
“U Herceg Novom svaki dan svjedočimo devastaciji mora i kopna. Fotografije od juče snimljene u Đenovićima govore više od riječi i upravo su pokazatelj na kom nivou je naš grad, država i svijest građana o značaju zdrave životne sredine! Brojne komunalne službe i inspekcije prebacuju nadležnost i ne preduzimaju ništa da zaustave neodgovorne uzurpatore i zagađivače NAŠEG mora! Izlivanje kanalizacije, bacanje građevinskog otpada, prekomjerna gradnja, koja je uzela maha, toliko da uskoro neće biti ni metra zelene površine, najvidljivije su posljedice nedopustivo lošeg odnosa prema životnoj sredini!”
NVO Ekokulmedia apeluje na građane i lokalnu upravu u Herceg Novom da poštuju prirodu i primijene na terenu zakone i propise koji već postoje!
Sve više divljih odlagališta otpada
Na žalost, apeli su često bez odjeka, a istinski napori za promjenu svijesti pojedinaca ostaju prije ili kasnije bez velike vajde. Apele prema građanima iz svog djelokruga stalno upućuju i iz hercegnovske “Čistoće” d.o.o.
“Svakodnevno čistimo i uređujemo sve javne površine u našem gradu, prigradska naselja, peremo šetalište, trgove i parkove, uklanjamo otpad iz kanala, potoka, kao i korita rijeka Sutorine i Opačice. Da bismo postigli sve ovo i da bi nam čistoća grada bila na zadovoljavajućem nivou, zaposleni ulažu ogroman trud”, ističe samostalni referent u marketingu, Radmila Perović.
Edukativnim radionicama tokom čitave školske godine, iz ovog preduzeća pokušavaju proširiti svijest naših najmlađih sugrađana o važnosti zaštite životne sredine, te važnosti odlaganja otpada na mjesta koja su predviđena za to. Međutim, sve to nije dovoljno. Svakodnevno nailaze na gomile raznog otpada pored kontejnera što stvara izuzetno ružnu sliku turističkog grada.
“Takođe, u prirodi se stvaraju divlja odlagališta. U naše more se baca razni otpad, gume, građevinski materijal, razni drugi predmeti , začepljavaju se kanali, pa kod velikih kiša dolazi do poplava itd. Da otpada ne fali govori i brojka do smo oko 45 t na dnevnom nivou u aprilu povezli na privremeno odlagalište, dok se ta količina u sezoni popne i do 120 t”, navodi Perović.
Osim komunalnog otpada, veliki problem Herceg Novog i čitave države su i iskorištene gume.
“Ovog otpada na skladištenju ima oko 350 t. Takođe, ono što dodatno zagađuje, prvenstveno naše vode i more jesu iskorištena jestiva ulja koja se prosipaju u kanalizacionu mrežu i na taj način dospijevaju do potoka, rijeka i na kraju do mora”.
“Trovanje” mora
Naš najdragocijeniji resurs, more, sve je ugroženije. Ohrabruje najavljena akcija Sekretarijata za ekologiju i energetsku efikasnost, kao i Kancelarije za međunarodnu saradnju Opštine Herceg Novi čišćenja podmorja gradske luke Škver, uvale Rose, Milašinovića plaže i ušća rijeke Sutorine. Uz podršku od 35 hiljada eura Eko – fonda Crne Gore, hercegnovski zaliv biće čistiji, a akcije će biti nastavljane i na drugim lokalitetima, moguće već od oktobra, kazao nam je sekretar ovog resora, Ilija Peulić.
Ali, hercegnovska javnost je uoči nove sezone kupanja, opet podijeljena oko tzv. prihranjivanja plaža. Talasi tokom zime odnesu u more najveći dio šljunka. U Morskom dobru su ranije imali procjenu da Crnoj Gori nedostaje 300.000 kvadrata plažnog prostora važnog za turizam, zato nasipanje pijeska, smatraju nužnošu. Međutim, iz Instituta za biologiju mora i ekolozi ukazuju na zločin prema moru i živom svijetu u njemu. Plaže u Boki kotorskoj se “tradicionalno” nasipaju dodatnim količinama šljunka, najčešće riječnog i nestaju čitava naselja strogo zaštićene palasture i livada posejdonije.
Koji je modalitet prihranjivanja plaža opravdan? Sigurno onaj kada se plaže nasipaju nedostajućim količinama materijala koje je more svojim djelovanjem povuklo u dubinu. Međutim, prihranivanje zbog formiranja novih kupališta ili proširenja postojećeg dijela obale, zarad profita, pri čemu dolazi do pomjeranja linije obale, mora biti predviđeno planskim dokumentom, spovedeno uz zakonske procedure.
Nove “pješčane” ili betonske plaže, tamo gdje su bile nekada seke mijenjaju oblik i strukturu naše obale, ali se odražavaju na biljni i životinjski svijet.
Zbog prirodnih faktora, valova prije svega, ali i ljudskih aktivnosti, erozija obale je kod nas i u svijetu jako izražena. Zbog erozije u Evropi se godišnje izgubi 12 kvadratnih kilometara obale. U Crnoj Gori je nakon što je još 2004. godine uveden monitoring, na svim plažama obuhvaćenim projektom, konstatovano postepeno smanjenje širine plaže. U tim slučajevima je zaista moguće i opravdano “prihranjivanje” plaža.
I najveće svjetske plaže opstaju zahvaljujući čovjekovoj intervenciji. U zemljama Evropske unije, najviše u Španiji, godišnje se ulaže 3,2 milijarde eura u zaštitu obale od erozije. Pri tome je značajno da se to radi bez uticaja na biljni i životinjski svijet obale i mora.
A kako mi to radimo i kada ćemo primijeniti dobre prakse u Crnoj Gori, ne samo kada je riječ o zaštiti mora i podmorja, već i obale, zarad sopstvenog zdravlja i budunosti planete?
