Put nas je proteklih majskih dana odveo do sjevera Crne Gore, sve privlačnijeg za turiste, ali i domaće, posebno primorce, rekreativce, sportiste, ekologe… Odlučismo da vidimo Pošćenje, to najljepše selo na Balkanu. I u tom selu jednog Novljanina, vrsnog ugostitelja i turističkog radnika, Dragana Spajića.
„Pobjegao“ Dragan s mora i već šestu godinu radi u prelijepom etno selu Nevidio, u sred Pošćenja. Ministarstvo turizma mu je lani dodijelilo zlatnu plaketu, titulu za najbolje etno selo u Crnoj Gori. Zašto se na odlazak na sjever odlučio Spajić? Mogu li se primorski gradovi, koji ljeti postaju vrele turističke košnice, rasteretiti boljom ponudom zaleđa? Po onome što su nam pričali sagovornici sa sjevera i juga, budućnost je u eko turizmu, stalnoj brizi o prirodnoj sredini, kulturno-istorijskom nasljeđu, nikako u građevinskom ataku na more i planine.
Magija sela Pošćenje
Vjerovatno Pošćenje nije najljepše selo na Balkanu, ali tu, i danas snažnu i privlačnu odrednicu, dao mu je prije 100 godina čuveni prirodnjak i geograf Jovan Cvijić. Selo se nalazi samo pet kilometara od Šavnika, utonulo u zelenilo, iznad dva lednička Pošćenska jezera, uz rijeku Komarnicu i jedan od najposjećenijih kanjona u Crnoj Gori – Nevidio. Tu je i vodopad Skakivica, na rijeci Grabovica, koja se uliva u Komarnicu, visok sedamdeset metara, koji ljeti zna i da presuši.
S južne strane selo gleda na Durmitor. U blizini Pošćenske crkve nalaze se stećci stari sedam vjekova. U selu živi jedva stotinjak stanovnika, koji se bave poljoprivredom i turizmom. Snijeg je okopnio, već sve buja, na ispaši su stada koza, ovaca… A turista je svakog dana sve više. Hrle u zagrljaj, za sada, prilično netaknutoj prirodi.
Dragan pronašao sebe u eko selu „Nevidio“
U Pošćenju je jedno od najpoznatijih eko sela u Crnoj Gori „Nevidio“. Za ljubitelje prirode, raj za odmor, povratak iskonskom. Svaki detalj u nekoj od devet koliba i restoranu uklopljen je u prirodni ambijent, crnogorsku tradiciju, u potpunom saglasju sa održivim načinom poslovanja. Baš onako kako je bila i vizija crnogorskog alpiniste i zaljubljenika u planine, Dragana Gaša Lalovića i njegovih nasljednika koji su napravili autentično odmorište.
Kada dođete, osjećaj je da ne treba ni o čemu da brinete, sve je tu što vam treba, za tihovanje, ili avantutru. Taj osjećaj doveo je u „Nevidio“ i Dragana Spajića:
„Jelena i Aco Šćepanović su sa rođakom Miljanom i Jakovom osmislili čitav ovaj koncept i sasvim slučajno sam došao. Prvi moj dolazak prije skoro šest godina bilo je ubjeđenje da sam ovo ovdje ja. Kako tada tako danas. Pronašao sam sebe. Ovo je raj i za goste, za sve. Ne planiram skoro da se vratim u moj grad Herceg Novi, koji je meni najmiliji, iako nije više kao što je nakada bio. Ovdje sam drugo JA“, priča nam Spajić i dodaje da se od prvog momenta zaljubio u selo i ostao.
Ne voli da ga zovu menadžerom, jer, kaže, svi su zaposelni jednaki, kao porodica u porodičnom održivom biznisu. A on je, s osmjehom nam priča, sve – „od metle do direktora“.
„Svi gosti se osjećaju kao kod kuće. Takav je sistem rada, svak svakome pomaže, priskače kada treba. To traje, jer ovdje ima ljudi koji rade deset i više godina, to je tim, što govori da su odlično mjesto i vlasnici. Iz iskustva znam, ako voliš to što radiš uspjeh je zagarantovan. Svaki posao radim s ljubavlju, bilo da sam u Herceg Novom ili u Nevidio, iako imam dosta godina, radim sa istim žarom i ljubavlju.“
Primjećujemo da se sjever sve više turistički razvija. Ali, da li i njemu, kao i jugu, prijeti urbanizacija, prevelika gužva, nedostatak infrastrukture?
„Ovdje se još ne primjećuje taj atak na prirodu kao na Žabljaku, Kolašinu… o primorju da ne pričamo. Opštinski oci donijeli su dobar plan kako to da funkcioniše i mislim da neće biti velikih hotela. Sada su tu samo vikendice, ili kućice sa apartmanima, uklopljene s ambijentom. Stranci pogotovo sve više traže ovakav vid turizma, traže mir, prirodu, domaću hranu, toplu atmosferu… Siti su visokog turizma, ugostiteljstva, buke, gužve… Traže da jašu, splavare, da idu kroz kanjone, da šetaju, da sa nama pripremaju hranu… Za sve su raspoloženi. Oduševljeni su kada vide krave, koze, ovce… Zato je lani skoro 1400 ljudi nakon obilaska kanjona Nevidio svratilo na ručak u organizovanim turama, ne računajući naše goste i one preko drugih agencija“.
Naravno, bitna je i cjenovna politika, povoljnije cijene, kaže Spajić. Ovdje idu na obim posla, sa nižim cijenama i računaju uvijek na nove i goste, uz one koji će se vratiti. Kao ugostitelj i menadžer Spajić je u Herceg Novom radio u mnogim restoranima, gotovo da ih se više i ne sjeća. Ali i danas na sjeveru Crne Gore potpuno je posvećen je gostu, kao da mu je 18 godina, pun žara. Novljanima zato poručuje:
„Svim vlasnicima i ugostiteljima savjetujem da ne počinju posao ako ga ne znaju i ako neće da ga rade s ljubavlju. Ako misle samo da rade na brojke i procente, tu posla nema. Herceg Novi još nije iskoristio veliku turističku šansu u zaleđu. Ima Kameno, Kruševice, Žvinje, Špulje, dosta mjesta Bogom danih. Međutim, to još kod preduzetnika i donosioca odluka nije dovoljno „sazrelo“, jer mnogi misle samo na zaradu od 2 sezonska mjeseca“.
Delić čuva koze, ima ribnjak, sve domaće, ali -jede paštetu
Vraćajući se šetnjom od kanjona Nevidio prolazimo pored još dva lijepa šavnička sela, Duži i Komarnica. Ugledasmo stado koza i domaćina Čedomira Delića. U čuvanju mu pomažu i dva psa, dok on malo odmara i slatko jede. Bi nam čudno, paštetu!
„Nije mi ništa milije nego pojesti paštetu, iako imamo sve naše domaće, mlijeko, sir, meso, med, ribnjak pastrmke… Imam 50 godina, živim s majkom i bratom. Ženio bih se, ali neće ni jedna na selo. Ipak, ne bih nikada mijenjao selo za grad. I ođe je sve više naroda, bježe o’zdo. Volim moje selo Komarnicu i mislim da je najljepše, iako kažu da je ljepše Pošćenje“, priča Delić.
Nije mu teško da radi, jer može dobro da se živi. Sve što proizvedu prodaju i lijepo zarade. Priča da sir nude za 6, jaretinu za 11 eura, pastrmku za 7…
Terzić: Preusmjeriti goste i profit sa mora u planinski dio Novog
A kako ide u Herceg Novom s ruralnim i eko turizmom? Na području opštine registrovano je šest seoskih domaćinstava koja imaju zvanična odobrenja Ministarstva turizma za pružanje ugostiteljskih usluga. Njeguju autentična lokalna iskustva uz čuvanje životne sredine, gastronomije i tradicije.
To su: Ranč Aryen (Žvinje), Konoba Sikimić (Žlijebi), Šimrak (Kuti), Domestic (Vrbanj), Pony Art Garden ( Tići – Luštica) i Radman (Ratiševina).
„Turistička organizacija Herceg Novi aktivno promoviše registrovana seoska domaćinstva kroz različite kanale i projekte, stavljajući akcenat na diversifikaciju ponude i ruralni turizam. Promocija planinskog zaleđa i masiva Orjen, predstavlja strateški koncept “Dva doživljaja u jednom danu”. Ovaj pristup omogućava turistima da spoje boravak na moru sa aktivnim odmorom na planini gdje su blizina mora i planine glavni marketinški adut. Promoviše se koncept u kojem turista može ujutru skijati, pješačiti ili voziti bicikl, a popodne se kupati u moru. Gostima koji borave na rivijeri nudi se kombinovani odmor što Herceg Novi čini konkurentnijim u odnosu na destinacije koje nude isključivo kupališni turizam“, navodi PR Marketing službe TO Herceg Novi, Natalija Terzić.
Promocija sjevernog zaleđa Herceg Novog od velikog značaja je za rješavanje najvećeg izazova ljetnje turističke sezone – preopterećenosti same obale duž cijele rivijere, smatra Terzić.
„Preusmjeravanjem dijela gostiju sa plaža i šetališta ka planinskim predjelima (Vrbanj, Borići, Orjen), direktno se smanjuju ljetnje gužve u saobraćaju i na kupalištima. Turistima se nudi opcija da dio dana provedu u hladovini šuma, u seoskim domaćinstvima, avanturističkom parku ili na izletištima. Promocija sjevernog zaleđa omogućava da se turistički profit ne zadržava samo na prvoj liniji od mora, već se preliva na lokalne proizvođače hrane, vlasnike seoskih domaćinstava i konoba“.
Smanjenjem pritiska na infrastrukturu obale Herceg Novi se kroz promociju zaleđa pozicionira i kao ekološki svjesna i održiva destinacija, što privlači platežnije zapadnoevropske goste, uvjereni su u Turističkoj organizaciji.
„Promocija južnog zaleđa – Luštice, predstavlja poseban segment ponude. Promocija poluostrva Luštica specifična je po tome što Turistička organizacija Herceg Novi nastupa udruženo sa TO Tivat. Budući da je poluostrvo administrativno podijeljeno između ove dvije opštine, zajednički cilj je kreiranje i brendiranje Luštice kao jedinstvenog i ekološki održivog turističkog proizvoda“, dodaje Terzić.
Strategija promocije fokusirana je na nekoliko ključnih projekata i aktivnosti. „Panoramski put Život na Luštici” je zajednički krovni projekat namijenjen turistima koji žele da istraže poluostrvo sopstvenim prevozom, biciklom ili pješačenjem.
Zatim audio vodič i mapa: U okviru projekta izrađene su detaljne turističko-informativne mape na našem, engleskom, ruskom i njemačkom jeziku. Na globalnoj aplikaciji IZI Travel postavljen je audio vodič na četiri jezika, koji vodi turiste duž poluostrva uz priče o istoriji i predjelima Luštice.
Promocijom panoramske rute obuhvaćeni su i vidikovci koji gledaju na otvoreno more i Bokokotorski zaliv, idealni za panoramske fotografije i odmor gostiju.
Projekt „Luštički pasoš“ kao inovativan promotivni alat animira turiste da lično istraže poluostrvo. Kroz 12 odabranih lokaliteta Luštički pasoš vodi posjetioce kroz ključne tačke, od ribarskog mjesta Rose, uvala Žanjice i Mirišta, preko krtoljskih skrivenih mjesta (Bjelila, Kakrc), pa sve do ultra-modernog kompleksa Luštica Bay.
Starčević: Prvo obaviti „detoksikaciju“ priobalja 
Ustvari, najveći dio hercegnovske opštine čini zaleđe, onaj urbani dio je relativno tanka linija uz more. Naši sugrađani, ali i u Opštini, imaju iskrivljenu sliku da je grad veliki centar, a oko njega periferija, kaže Željko Starčević, dugogodišnji planinar „Subre“, zaljubljenik u Orjen i hercegnovsko zaleđe, diplomirani arheolog, neko ko radni vijek više provodi po vrletima i okolnim brdima i selima, nego u kancelariji.
„Samo Park prirode Orjen zauzima približno jednu trećinu površine opštine. Današnja civilizacija se konačno udaljava od razorne premise „vrijedan je samo iskorišćen prostor“. Previše smo skrenuli u računanje kvadratnih metara i gradnju apartmana za prodaju kao jedinu viziju razvoja. Ako bismo sad otkrili zaleđe za isti takav „razvoj“, bolje je i da ga ne otkrivamo, nek čeka neka bolja vremena! Pametni, održivi razvoj je ono što treba svima, ali u priobalju prvo treba izvesti „detoksikaciju“ i obustaviti ovaj divlji rast, što je dug i neizvjestan posao. Zbog toga je zaleđe u prednosti, tu ne treba ispravljati greške. Krenuti od nule u ovom slučaju je prednost“.
Najveća vrijednost zaleđa je upravo očuvani prostor, dodaje Starčević. Zaleđu treba turizam koji je u skladu sa ovim prostorom i njegovim kapacitetima.
„Sve ima svoje kapacitete, pa tako i prihvatni potencijal ovog područja. Tu ne mislim na smještajni, nego zaista to-prihvatni kapacitet: koliko ljudi može recimo u jednom danu da boravi i da se kreće određenim zonama, a da to ne umanjuje bio-raznolikost, doživljaj prostora, niti kvalitet života stanovnika zaleđa. Zaštićena prirodna područja pogotovo ne mogu sebi da dozvole da turističko poslovanje dobije prevagu nad imperativom zaštite. Vremenom su sami termini „turistička posjeta“, „turistički razvoj“ i „turistička valorizacija“ dobili ozbiljni prizvuk negativnosti, pa se umjesto toga preferiraju „posjetioci zaštićenih područja“, „razvoj posjete“, što su dosta širi pojmovi“.
Fali strategija za preusmjeravanje turista sa obale
Ipak, prema riječima Starčevića, hercegnovsko zaleđe ima paradoksalnu situaciju da do sada nije prepoznato kao razvojni potencijal, izuzimajući industrijske zone, kamenolome, otpade i slično.
„Država je decenijama preferirala ulaganje u pasivne krajeve na sjeveru, previđajući činjenicu da Crnogorsko primorje takođe ima svoje pasivne krajeve, oblasti koje su postale gotovo ispražnjene, sa malo stalnih stanovnika, nepovoljne životne dobi i sa vrlo skromnim ekonomskim aktivnostima, pogotovo onim u skladu sa postulatima održivog razvoja. Sad smo došli u situaciju da gledamo ekonomski razvoj planinske unutrašnjosti na sjeveru zemlje, te da čeznemo za njihovim postignućima, mi, kojima je veliki rezervoar posjetilaca duž čitave obale, praktično pred nogama!“.
Nedostaje ozbiljno strateško planiranje, ali iznad svega primjena planova za značajnije preusmjeravanje turista sa obale, smanjenje gužvi, pritiska na insfrastrukturu, smatra naš sagovornik.
„Umjesto toga, imamo naše prilagođavanje planovima investitora, najčešće ljudi koji nemaju emocije za ovo područje, kojima je jedini cilj brza zarada, što je već ostavilo užasan trag na priobalje. Prirodni i kulturni pejzaž su mamci posjete zaleđu, a to nisu skupe futurističke vile koje se ne uklapaju u ovaj drevni prostor. Obnovljene stare kuće i njihovi sklopovi, zajedno sa očuvanim seoskim načinom života, to bi trebalo da budu naši oslonci. Spojimo to sa prirodnim atrakcijama, vidikovcima, vrhovima, pećinama i dobili smo provjerenu formulu za posjetu zaleđu. Posjetu koja nije agresivna, posjetu koja ne ostavlja negativni trag za sobom“.
Velika pećina neotkrivena tajna i atrakcija
Sam Starčević zaslužan je za očuvanje kulturne i istorijske baštine hercegnovskog i zaleđa Boke kotorske. Posljednjih godina bazirao se na sakupljanje nematerijalne kulturne baštine, segmenta kojeg ubrzano gubimo starenjem stanovništva i promjenom životnih navika.
„Ako ne sačuvamo legende, priče, vjerovanja i vještine predaka, izgubićemo mnogo. Pri tome ne govorim o direktnoj šteti za turizam, nego i onoj široj, onoj za naš kulturni identitet. Ne postoji priča iz davnine koja nije vrijedna zapisivanja i tu svak može da da svoj obol. Druga oblast, gdje pravi rezultati tek predstoje je speleo-arheologija, tačnije-istraživanje Velike pećine. Taj intrigantni speleo-objekat još uvijek čuva svoju tajnu, ko ga je, zbog čega i kad koristio. Rješavanje ove enigme nam može podariti veliku atrakciju hercegnovskog zaleđa. Njena centralna dvorana je prostor veličine kakve sportske hale, ali sa konstantnom temperaturom od 7 do 8 stepeni C, što je u uslovima sve žešćih ljetnih vrućina uz obalu samo po sebi velika atrakcija. Možda upravo Velika pećina bude onaj jezičak na vagi koji nam donese toliko čekanu posjetu“.
Do toga je još dalek put, zna to i Stračević, ali bitno je imati viziju i svoje djelovanje uskladiti sa njom.
Ovaj tekst je realizovan uz podršku Ministarstva kulture i medija kroz projekat “Ekologija i turizam Herceg Novog”
