Promjene na bolje, na gore, ili stagnacija? Izgradnja ili razgradnja države i njenih institucija? Pomirenje ili predaja? Tuđa ili sopstvena politika? Dalji ili bliži Evropi? Ova i brojna slična pitanja i odgovori u analizama su ovih dana političkih elita, kolumnista, medija, povodom istorijskog datuma Crne Gore, 21. Maja, Dana nezavisnosti.
Na današnji dan 2006. godine na referendumu je crnogorsku suverenost podržalo 230.661, ili 55,5 odsto građana, dok je za ostanak u zajedničkoj državi sa Srbijom glasalo 185.002 ili 44,5 odsto. Tog 21. maja na birališta je izašlo 419.240 građana, ili čak 86,5 odsto od ukupnog broja birača.
Referendumsko pitanje glasilo je – Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim međunarodno-pravnim subjektivitetom. Želi li to i danas većina u Crnoj Gori i što donosi punoljetstvo obnovljene nam države? Sagovornici Novskog portala su iz tada dva suprostavljena bloka unionista i suverenista, Dejan Mandić i Stevan Koprivica.
Podjele bi bile veće da je Crna Gora ostala u zajednici sa Srbijom
“Što je bilo bilo je, treba da se okrenemo sopstvenom dvorištu, više nema mijenjanja statusa države“, priča za Novski portal, bivši predsjednik Opštine Herceg Novi i tadašnji zagovornik državne zajednice Crne Gore i Srbije, Dejan Mandić.
“Činjenica je da je današnje društvo u politici, ekonomiji i u drugim oblastima opterećeno pitanjima koja nisu riješena. Imamo podjele, po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, zbog, za mnoge, neriješenog statusa Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, statusa Kosova, pa oko ulaska Crne Gore u NATO…Političku scenu opterećuju i dvije rezoucije o Srebrenici i Jasenovcu. Da smo u zajednici sa Srbijom vjerujem da bi ove stvari bile izoštrenije i više bi se potencirale. Jer, dio suverenista bi uvijek smatrao da je nepravedan i nesrazmjeran odnos kada je riječ o teritoriji i broju naroda u drugoj državi. Uvijek bi postojala podređena uloga jednih, a superiorna uloga drugih, kao i izvor nacionalnih podjela“.
Sve se svodi na pretpostavke- šta bi bilo bolje ili lošije da je rezultat referenduma bio drugačiji. Vjerovatno bi na polju obrazovanja, privrede, kulture i nauke bilo bolje, smatra Mandić. Ali danas više ne možemo ništa promijeniti, osim da se u našoj državi “zabavimo problemima podjela“.
“Mnogi problemi će ostati na duži period da se rješavaju, ili ćemo morati da naučimo sa njima da živimo, da se poštujemo i uvažavamo sa tim različitostima. Loše privatizacije, kriminal, korupcija su stvari koje se mogu riješiti, međutim, osjetljiva pitanja će uvijek ostati. To su crkva, jezik, Kosovo…Uvijek ćemo imati različite poglede, ali imamo šansu da idemo u Evropu i da se emancipujemo kao pojedinci i društvo. Svaka vlast će nešto uraditi da se ide naprijed, ali stanje na Balkanu zavisi više od spoljnog faktora nego od unutrašnjeg angažovanja. Doći će dan kada će interes evropske zajednice biti da budemo zajedno iz kojekakvih geopolitičkih i strateških interesa. Ne zavisi zato sve od trenutne ili bilo koje vlasti u Crnoj Gori. Ipak, su trasirani putevi Crne Gore ka Evropi i mislim da idemo u tom pravcu“, vjeruje Mandić.
Crna Gora ne zna gdje bi i kako bi
Obilježavamo punoljetstvo države stare nekoliko vjekova. Paradoks. Ali što kod nas nije paradoks i apsurd, komentariše dramski pisac, Stevan Koprivica, koji je 2006. i danas jasno za suverenu i građansku Crnu Goru, međutim:
“Ideala i zanosa više nema. Suočeni sa surovim realitetom da ni jedna zemlja proistekla iz one divne i vandalski razorene Jugoslavije ne može, izuzev Slovenije, na zelenu granu. Ne može, ili joj ne daju, jadi ga znali.
Crna Gora , posebna i svoja, a opet sa istorijskim i civilizacijskim vertikalama zajedničkih imenitelja, ne zna na svoj 18. rođendan gdje bi i kako bi. Energija obnove države se urušila, živimo neznavenosti i demagogiji, guske u magli koje sve gaču u glas, a magla sve gušca.
Ali, sami biramo, i guske i maglu, i taj samoizbor je već nešto“, zaključuje Koprivica.
Srećan Dan nezavisnosti Crne Gore!
