Priča mlade Ukrajinke, Dashe, samo je jedna od stotine hiljada sličnih koje mogu ispračiti oni koji su posljednih 20-tak dana morali da napuste svoj dom, grad i zemlju.
Dasha ima 18 godina. Došla je sa majkom i 11-godišnjim bratom u Crnu Goru iz rodnog Hersona. To je lučki grad na jugu Ukrajine, koji je okupiran, pod ruskom kontrolom. Njihov otac je pomorac i na brodu je.
– Tri dana smo putovali kolima, preko Rumunije i Srbije. Moj ujak živi u Tivtu, pa smo odlučili da dođemo u Crnu Goru. Kod njega smo bili dvije sedmice. A onda smo dobili neočekivanu pomoć iz Herceg Novog. Đuro nam je pomogao da se smjestimo u jednom stanu u Đenovićima – priča za Novski portal, Dasha.
Ona i njena porodica su neizmjerno zahvalne našem sugrađaninu Đuru Krniću, koji je posredovao sa plemenitim vlasnikom stana iz Irske.
– Naš stanodavac je rekao da ovdje možemo ostati do kraja rata, ali neizvjesno je kada to može biti – ističe Dasha i dodaje:
– Ovo je divan grad. U Đenovićima je mirno i čisto. Dobro nam je ovdje, ali, ipak, želimo da se vratimo kući, u našu Ukrajinu. Tamo su nam ostali djedovi i bake, sa majčine i očeve strane. U vezi smo sa rodbinom. Rusi su okupirali naš grad, tako da vijesti nisu dobre. Oni su svuda. Ponašanje im nije lijepo. Život je tamo veoma težak – tužno kazuje naša sagovornica.
U Hersonu je Dasha imala normalan život, završila školu, krenula na fakultet:
– To mi je do sada bio najljepši dio života, voljela bih da se tome vratim. Ali sve je ukazivalo da će biti rata. To je bilo očigledno. Rusi su bili na našim granicama. Veoma smo razočarani i potišteni zbog svega. Čekaćemo ovdje da se rat završi. Zapravo, ne znamo šta dalje. Očekivanja nam nisu velika. Samo se nadamo da ćemo moći da se vratimo kući. Ako se rat ne završi uskoro, ostajemo ovdje – priča Dasha.
A o malenom mjestu i Crnoj Gori stiče lijepe utiske:
– Ljudi u Crnoj Gori mogu se opisati jednom riječju – “Polako”. To je njima prirodno i vrlo je lako komunicirati s njima – primjećuje ona.
Na kraju, ima i poruku za sve koji mogu da odlučuju o ratu i miru, nakon što je 24. februara Rusija pokrenula ofanzivu protiv Ukrajine:
– Želim da kažem samo jedno – Rusi treba da smijene svog predsjednika. Ako ga ne smijene naš svijet će nestati. Gospodin Putin ima nuklearno oružje, što je opasnost i za rusko društvo. Ali Rusi to ignorišu, kao da su bespomoćni. Oni su veoma moćno društvo. I to je njihov izbor ako ne učine ništa. Moj apel je: ”Zaustavite rat!” Nadam se tome.
Kako je Đuro pomogao izbjeglim Ukrajincima
Da nađu krov nad glavom u Herceg Novom Dashi i njenoj familiji pomogao je Đuro Krnić, novski radio amater i humanista, poznat po tome da je uvijek na strani slabijeg i podrška nevoljnicima u najtežim momentima ratnih dejstava, potresa i drugih nepogoda.
Krnića je ovoga puta emotivno potresla ratna invazija na Ukrajinu, odakle je izbjeglo već preko 2 miliona stanovnika. Razmišljao je kako da pomogne nekima koji su pred užasom rata došli u Crnu Goru i nemaju krov nad glavom. Angažovao se da za dvije porodice obezbijedi novi, privremeni, ali sigurni dom. Dashu i njenu familiju smjestio je u Đenovićima, a drugu porodicu u Kumboru.
Skromno kaže da je njegova uloga u ovoj priči minorna, a njegovim humanim gestom mogli bi se rukovoditi mnogi.
– Moj postupak proizilazi iz dugogodišnjeg iskustva i kućnog vaspitanja. Desilo se da imam ključ stana gospođe Finole Wiltshie iz Irske. Pitao sam da li mogu smjestiti ljude u nevolji i ona je odmah pristala.
Nakon par dana, ukazala se potreba da se smjesti još jedna porodica iz Ukrajine. Pokušao sam oglašavanjem na nekoliko grupa i kako se niko nije javio, nazvao sam prijatelja (Anthony O’Neill) opet Irac, koji je primio ovu porodicu – priča Krnić.
Malo ga je i razočaralo gubljenje empatije na ovim našim prostorima, prema onima koji su u ovakvim nedaćama.
