Novljanima je Damir Čamdžić poznat kao ekonomista kome je velika strast muzika, ali ne bilo koja. Posjeduje enciklopedijsko znanje iz oblasti roka, bluza i kantrija i nesebično znanje prenosi drugim poštovaocima muzike. Zanimljiv je i prijatan sagovornik, čast je poznavati ga, kazuju oni koji s njim druguju u Herceg Novom. Oni dobro znaju i da je Davor Čamdžić strastveni lovac na hobotnice. O njima zna gotovo sve što se može saznati, teorijski i praktično, vješto ih loveći, ali i pripremajući ukusna jela.
„Počeo sam da hvatam hobotnice još 1976. godine, imao sam samo 12 godina. Hobotnica je jedini živi organizam koji se može spustiti na dno Tihog okeana bez problema (prosječna dubina Tihog okeana je 4280 m). Otporna je na razliku pritiska u vodi. Ljudi to ne znaju, ali prilikom konzumiranja obara pritisak onima kojima je povišen“.
Dok priča o hobotnicama Čamdžić to čini s poštovanjem, ukazujući na njihovu moć prilagođavanja, fleksibilnost, inteligenciju. Većini nas hobotnica je misterija, mada ne i za Davora:
„Hobotnica je pametna do bola. Postoji jedan eksperiment gdje su naučnici u jednoj prostoriji imali dva akvarijuma. U jednom su bile hobotnice, a u drugom krabe.To je hobotnicama omiljena hrana. Na podu je bio tepih. Dolaze sjutradan i vide, fali jedna kraba. Postave kamere. Sjutradan opet dolaze i imaju šta vidjeti. Hobotnica izlazi iz svog akvarijuma, ide tepihom ulazi u akvarijum sa krabama, uzima jednu i tepihom se vraća u svoj akvarijum. Pojede krabu i doviđenja, prijatno! Njena inteligencija je neviđena. Hobotnica može da teglu u kojoj se nalaze krabe odvrne pipcima, onda uđe i pojede krabu“.
Kada je najbolje loviti hobotnice
Kada je veliko pražnjenje elektriciteta tada je najbolje loviti hobotnice, priča Davor.
„Kada su more i nebo iste boje, tamno zelene, onda se one rašire kao suncobrani. Talijani je zovu „La piove“, jer pred kišu izađe vani iz svoje kućice i raširi se.“
Najbitniji alat za hvatanje „čudovišta iz mora“ su ruke, nastavlja Davor i prenosi novu priču jednog starog Zeleničanina. On tvrdi da porodice hobotnica održavaju svoje sklonište i 50 godina.
„One imaju sistem prenesenog pamćenja. Svaka generacija zna gdje joj je kućica, odnosno sklonište. U okolini Vezuva imate takozvane vezuvske hobotnice. Pred erupciju vulkana one odu 20 nautičkih milja, što nije mala razdaljina od obale. Vrate se kad erupcija vulkana prođe. Tačno znaju i osjećaju nepogodu. Zato ih naučnici koriste da bi napravili procjenu kada će doći do erupcije vulkana i kada će ona prestati“.
S obzirom da je skoro pet decenija njegova specijalnost lov na hobotnice Čamdžić primjećuje razliku u dužini hobotnica, ne i u njenoj prisustnosti u Bokokotorskom zalivu.
„Nekada su one od kilogram i po do dva bile dugačke metar i po, a danas su hobotnice veće u glavi, a kraće u pipcima. Na pitanje da li ih ima u zalivu, tvrdim da ih ima, uvijek. Hrane se rakovima i školjkama. U momentima kada dođe do takozvanog cvjetanja mora, a trava prelazi preko stijena i začepi sve pore gdje hobotnice mogu da nađu rakove, samo ih tada nema. Ranije se to dešavalo krajem maja – početkom juna , a sada je to sredina jula i avgusta. Nakon te pojave one se opet vrate“.
Razlika u hobotnicama iz Jadranskog i dalekih mora
Ukus hobotnica iz našeg mora i onih koje su uvezene i ulovljene u drugim morima je veoma različit, dodaje Davor.
„Hobotnice koje se mogu kupiti u velikim marketima iz dubokih mora, iz Brazila i Argentine, su polubarene. Međutim, kada ih spremate dešava se da se tek za sedam do osam sati skuvaju. Naše hobotnice su iz plitkih mora i spreme se za sat. Na žalost, naši ljudi ne konzumiraju mnogo ni ribu niti hobotnice, a najviše o Nikoljdanu i Badnjem danu. Ranije su ljudi više jeli ribu, ali čini mi se da su posljednjih godina postali lijeni da je čiste. Radije će pojesti lignje i hobotnice, jer to je golo meso“.
Da nije pasije ne bi bilo ni unosno to što radi Davor, mada mnogi ne shvataju kada zarone, da ulaze u sasvim drugi svijet.
„To je svijet koji je najbliži praiskonskom čovjeku, jer je sve krenulo od vode. Uvijek imam iste poste, jer ako pređeš u drugu postu, dok je upoznaš izgubiš veliko vrijeme. Ja sam ovdje svom na svome. Sve znam, čak i zatvorenih očiju mogu da dođem gdje god“, siguran je Čamdžić.
Hobotnica (lat. Octopus)
Mekušac iz reda glavonožaca, hobotnica, ima 8 krakova s kojima može dostići dužinu i do 3 metra. Odlično je prilagođena životu lovca, ali i plijena, jer ima tajno oružje. U tjelesnim naborima krije vrećicu s crnilom koje ispušta kad želi zbuniti svoje neprijatelje. Njezino vrećasto tijelo krije dobro razvijen mozak i nervni sastav, zbog čega je hobotnica iznenađujuće inteligentna morska životinja.
Osjetljiva je na hladnoću i tek kada se smrači odlazi u potragu za hranom, a obično se sladi rakovima i školjkama. Može mijenjati boju tijela i tako se prilagoditi okolini.
Ima sposobnost da se provuče kroz vrlo male otvore kroz koje je neprijatelji ne mogu slijediti. Ima i otrovni zub, pa ribari paze da taj zub uklone kada ulove hobotnicu.
Predstavlja važan izvor proteina, a u najvećem dijelu svijeta je delikatesna namirnica. Vrlo je važno kako se hobotnica priprema, jer od toga zavisi da li će izgubiti neko korisno svojstvo ili postati kontraproduktivna za zdravlje.
Uz brojne zdravstvene koristi, hobotnica je odličan izvor Omega 3 masnih kiselina, ima antikancerogena i antivirusna svojstva. Ipak, oni koji imaju problema sa holesterolom ne treba da pretjeruju u konzumiranju.
