Kantautor iz Herceg Novog, Deni Deranja, osnovao je izdavačku kuću “Boka bay records”, muzički audio i video studio. Komponuje, pravi aranžamne, snima spotove, pjesme… Priča za Novski portal o strasti prema muzici i svom poslu, mogućnostima da se u maloj sredini iskaže, o tome kako je uopšte došlo do toga da se upusti u sosptvenu produkciju 2022. godine.
„To je bio prirodan korak koji je proizašao iz moje dugogodišnje strasti prema muzici i želje da imam veću kontrolu nad kreativnim procesom od samog početka do kraja. Dugo sam se bavio muzikom i vremenom sam osjetio potrebu da svoje ideje realizujem u potpunosti, bez kompromisa.
U početku je to bilo skromno, sa osnovnom opremom takozvani demo studio, ali vremenom se ta strast pretvorila u nešto ozbiljnije ulaganje, što je dovelo do osnivanja izdavačke kuće, muzičkog i video studija. Želio sam da stvorim prostor gdje mogu da razvijam svoje ideje, ali i da pomognem drugim talentovanim ljudima da ostvare svoje muzičke snove“.
Za sve je potrebam novac, nisi ga mogao obezbijediti radeći u lokalnom javnom servisu? Ali u Holandiji jesi?
„Tačno je da je za pokretanje ozbiljne produkcije potreban značajan kapital. Dok sam radio u lokalnom javnom servisu, moja primanja su bila stabilna, ali nisu dozvoljavala takvu vrstu investicije u kratkom roku. Moja strast prema muzici i vizija o sopstvenoj produkciji su rasle, i postalo je jasno da ću morati da potražim drugačije mogućnosti za finansiranje. Boravak i rad u Holandiji je bila ključna prekretnica. Tamo sam imao priliku da upoznam ljude, upoznam zemlju koja je za nas takoreći egzotična, ali i da zaradim radom na poslovima koji su bili bolje plaćeni nego u lokalnom javnom servisu, uspio sam da uštedim. Kombinacijom lične štednje i, da, mogu reći, povoljnijih poslovnih prilika u Holandiji, uspio sam da obezbijedim početni kapital neophodan za realizaciju moje ideje.
Važno je naglasiti da je to bio period napornog rada i odricanja, ali vjera u moj projekat i strast prema muzici su me gurale naprijed. Iskustvo iz Holandije je bilo dragocjeno ne samo u finansijskom smislu, već i u pogledu sticanja novih perspektiva.
Čudno je da Crna Gora nema niti jednu kompletnu izdavačku i produkcijsku kuću osim tvoje u Herceg Novom, ako je to tačno?
„U Crnoj Gori postoji nekoliko manjih izdavačkih kuća, produkcijskih studija i pojedinaca koji se bave sličnim poslom, ili su to većinom NVO, ali ne u istom obimu ili sa istim fokusom kao moj. Možda sam ja jedina sa sjedištem u Herceg Novom koja objedinjuje sve te aspekte – izdavaštvo, muzički i video studio – na jednom mjestu i sa takvom vrstom ambicije.
Crna Gora je relativno malo tržište, ali ima mnogo talentovanih muzičara i kreativaca. Možda je izazov u održivosti ovakvog posla u manjem ekonomskom okruženju, ali siguran sam da postoje i drugi koji doprinose muzičkoj sceni na različite načine”.
Koliko si pjesama uradio do sada? Koliko izlazi u Crnoj Gori…
„O broju pjesama koje sam uradio do sada, to je zaista teško precizno reći. Kroz godine rada, komponovao sam, napisao tekstove i uradio aranžmane za veliki broj pjesama, kako za svoje projekte, tako i za druge izvođače. Sigurno se radi o nekih 50-tak pjesama i aranžmana.
Kada govorimo o pjesmama koje su izašle konkretno u Crnoj Gori, veliki dio mog rada je plasiran upravo ovdje i kroz promociju na domaćim radio stanicama i platformama. Naravno, neke od pjesama su našle put i do publike van Crne Gore, s obzirom na digitalno doba i dostupnost muzike online. Moj fokus je uvijek bio na kvalitetu i na podršci talentima, bez obzira na geografsko porijeklo, ali svakako da mi je drago kada vidim da moj rad doprinosi crnogorskoj muzičkoj sceni“.
Voliš da ne zavisiš od drugih, ali, ipak, je li potrebna i imaš li podršku grada?
„Istina je da cijenim nezavisnost u svom radu, jer mi ona omogućava da slijedim svoju kreativnu viziju bez nepotrebnih kompromisa. Sloboda da samostalno donosim odluke o projektima, izvođačima i smjeru razvoja moje produkcije je nešto što smatram ključnim za uspjeh i autentičnost onoga što radim.
Međutim, to ne znači da ne prepoznajem važnost podrške, pogotovo kada dolazi iz grada u kojem radim i stvaram. Herceg Novi je moj dom i mjesto gdje sam započeo ovaj put. Podrška lokalne zajednice, u bilo kom obliku, je uvijek dobrodošla i značajna.
Svaka inicijativa grada koja ima za cilj promociju lokalnih umjetnika i kulturnih sadržaja indirektno pomaže i mom radu i radu drugih kreativaca.
U dugoročnom smislu, podrška razvoju kulturne infrastrukture u gradu bi stvorila bolje uslove za sve koji se bave kreativnim radom.
Da li trenutno imam formalnu ili direktnu finansijsku podršku grada? Da i ja i drugi i zato je Herceg Novi broj 1 u Crnoj Gori što se tiče pjesama i izvođača, nije to slučaj kao prije par godina kada se ništa nije ulagalo u kulturu pogotovo u muziku. Zato je Herceg Novi stagnirao, ali evo vratio se tamo gdje i treba biti, a to je broj 1 u Crnoj Gori. Nijedan grad nema toliko pjesama o gradu kao Herceg Novi i nijedan grad nema toliko izvodjača kao što je naš grad. Moram da se zahvalim predsjedniku Stevanu Katiću,Turističkoj organizaciji Herceg Novi. Isto tako i RTHN sa direktorom Gligom Tomanovićem koji realizuje sve naše spotove, gostovanja, jer bez medija se ne može, kao i vaš Novski portal. Pružena nam je mogućnost i mi smo to prihvatili. Što se tiče sredstava nisu velika, nisu to velike sume novca, ali značajno pomažu svima nama koji se bavimo ovim poslom. Uključen sam u lokalne projekte, kulturne manifestacije što je takodje vid podrške i prilika za promociju. Mnogi lokalni pjevači i muzičari prepoznali su kvalitet mog studija i odlučili se za saradnju, što je najbolja potvrda mog rada“.
Što je od projekata u tvom fokusu sada, ispričaj nešto o novoj pjesmi “Djeca novskih ulica”.
„Ima mnogo projekata, a jedan od njih je pjesma i spot pod nazivom „Djeca novskih ulica“ za koju sam napisao muziku i aranžman, a moja majka je napisala tekst. Izvodiće je hor „Cvrkutići“ iz našeg grada na čelu sa Lidijom Ivanović, koja radi izvrstan posao sa djecom. Projekat će se realizovati u narednih mjesec. Pjesma počinje…“Mi smo djeca novskih ulica, ovaj grad je slika naših lica“….
Ti si i počeo kao dječak karijeru. Sa deset godina i s pjesmom “Delfin Joca” nastupao si na Jugoslovenskom dječijem festivalu u Sarajevu? Je li ljepše komponovati za djecu ili odrasle?
„Ja sam dijete i vrhusnki se osjećam kada sam sa djecom, biti dijete znači imati maštu, a kada imate maštu onda ste spojeni pozitivnom energijom. Drugačije su emocije komponovati za odrasle. Da, sa 10 godina dječiji festival u Sarajevu, pjesma „Delfin Joca“, a muziku je pisao moj otac, tekst moja majka, a aranžman Zoran Proročić koji mi je i usadio ljubav prema pjesmi, a pogotovo prema Boki“.
Kao kantautor koliko pjesama do sada potpisuješ i koje se računaju hitovima ?
„Kao kantautor potpisujem 30 pjesama.Ovaj broj obuhvata one pjesme za koje sam u potpunosti kreirao i tekst i muziku. Naravno, radio sam i na mnogim drugim projektima, gdje sam bio uključen u pisanje teksta ili komponovanje muzike, ali kada govorimo o potpunom autorskom raduonda je to 30 kompozicija“.
Koje su ti posebno drage i koje voliš da pjevaš?
„Što se tiče pjesama koje se mogu smatrati hitovima, to je uvijek subjektivno i zavisi od različitih faktora međutim, neke od pjesama na koje sam posebno ponosan su „Opet će kiša“, „Lakše je pomislit“,“Zaplovi“, „Bokeško srce“,“Moja ljube“ i naravno pjesma „Novljanin“. Za mene je najveći uspjeh kada moja muzika dotakne ljude i ostavi neki trag“.
Frontmen si “Boka band“-a , koliko je grupa aktivna, gdje nastupate i uopšte koliko su Novi i Boka prostor povoljan za opstanak u svijetu muzike?
„Da, bio sam frontmen “Boka benda”. To je bio značajan dio mog muzičkog puta i period kada sam stekao dragocjeno iskustvo nastupajući uživo i gradeći interakciju sa publikom. Grupa sada nije aktivna, druge su okolnosti i ne mogu sve stizati, ali ne isključujem mogućnost da „Boka band“ bude na čelu sa pjevačicom, a na tome se uveliko radi“.
U ovom poslu je posebno bitan marketing, planiraš li da na taj način konačno skreneš pažnju na svoj izuzetan rad, za koji na žalost, mnogi još ne znaju?
„Imam konkretne planove i strategije za intenziviranje marketinga kako bih skrenuo veću pažnju na svoj rad, rad moje izdavačke kuće, studija i naravno, na talentovane umjetnike sa kojima sarađujem. Svjestan sam da kvalitetan rad sam po sebi nije dovoljan ako ne dopre do publike i relevantnih ljudi u industriji.
Svjestan sam da je marketing kontinuiran proces koji zahtijeva vrijeme, trud i investicije. Međutim, vjerujem da je to ključno za dalji rast i razvoj mog poslovanja i za to da moj rad, kao i rad talentovanih ljudi sa kojima sarađujem, konačno dobije zasluženu pažnju. Moj cilj je da izgradim prepoznatljiv brend i da publika prepozna kvalitet i posvećenost koji stoje iza svega što radim“.
Trpe li tvoje malene, Doris i Lucija, zbog tvojih angažmana i prepoznaješ li u njima muzičke talente?
„Apsolutno ne trpe, jer su uključene u sve što radim, stalno sam sa njima i pjevamo zajedno pjesme, pogotovo pjesma „Ide ludi maskenbal“. To se po cijeli dan pjeva. Doris i nije nešto za pjevanje, ali Lucija već pokazuje talenat“.
Na tvoj život koji je čitav muzika, sigurno je uticao i otac, Ivica Deranja Giovanni. Pamtiš li još njegove manire i kako je stvarao muziku, ono što mu je bilo najvažnije…?
„Da, moj otac, Ivica Deranja Giovanni, imao je ogroman uticaj na moj životni put i moju ljubav prema muzici. Njegovo prisustvo i posvećenost muzici su bili konstanta u mom odrastanju i nešto što je duboko oblikovalo moju perspektivu.
Imao je poseban ritual kada komponuje, volio je da bude sam u tišini, okružen gitarom i notama.
Ono što mu je bilo najvažnije u stvaranju muzike, kako sam ja to doživio, bila je iskrenost i emocija. Nije se vodio trendovima ili komercijalnim očekivanjima, već je stvarao ono što je osjećao u tom trenutku. Muzika je za njega bila način da izrazi svoje unutrašnje biće, svoje radosti, tuge, razmišljanja. Uvijek je govorio da pjesma mora da ima “dušu” i da dotakne slušaoca na emotivnom nivou“.
Bavio si se košarkom, sada više ne, a sjećam se da si jedne godine, vjerovatno, zalutao u politiku…Iz zabave? Tad i nikad više, ili?
„Da, tačno je, u mladosti sam se aktivno bavio košarkom. To je bio važan dio mog života, naučio me disciplini, timskom radu i takmičarskom duhu. Međutim, vremenom je moja strast prema muzici prevladala i odlučio sam da se u potpunosti posvetim tom pozivu. Košarka je ostala lijepa uspomena i nešto što me je oblikovalo, ali moj profesionalni put je, ipak, krenuo u drugom smjeru.
Što se tiče politike svi smo političari, to je bilo za jedne lokalne izbore. Iskreno, ne bih to nazvao pravim angažmanom u politici u nekom dugoročnom smislu. Bila je to više reakcija na određene okolnosti i želja da se podrže neke ideje, ili ljudi, za koje sam vjerovao da mogu doprinijeti boljitku lokalne zajednice.
U to vrijeme sam osjećao potrebu da se angažujem oko nekih konkretnih pitanja koja su mi bila važna u Herceg Novom“.
Ima li Herceg Novi mogućnosti za mlade muzičke talente i što bi im na kraju poručio?
„Apsolutno vjerujem da Herceg Novi ima značajan potencijal za mlade muzičke talente, iako, kao što smo ranije pomenuli, postoje i određeni izazovi. Ono što Herceg Novi nudi je inspirativno okruženje sa bogatom kulturnom tradicijom i prelijepom prirodom, što može biti snažan pokretač kreativnosti. Takođe, postoji lokalna publika koja cijeni muziku i nekoliko manjih prostora i manifestacija gdje mladi talenti mogu da se predstave.
Međutim, važno je biti realan. Muzička scena u Herceg Novom je relativno mala, a mogućnosti za profesionalni razvoj i zaradu isključivo od muzike su ograničene. Zato bih mladim muzičkim talentima poručio sljedeće:
Vježbajte, usavršavajte svoje vještine, bilo da je u pitanju pjevanje, sviranje instrumenta, komponovanje ili pisanje tekstova.
Budite radoznali i stvarajte svoju autentičnu priču.
Herceg Novi možda nema razvijenu muzičku industriju kao veći centri, ali ima srce i talenat. Na mladim muzičarima je da iskoriste svoj potencijal, budu proaktivni i kreiraju svoju scenu. Ja sam tu, sa svojim studiom i izdavačkom kućom, da im pružim podršku koliko god je to moguće i da pomognem da se njihov glas čuje. Vjerujem u vas!“.
