Plan da se otvori Institut dr Simo Milošević je 30. januar, račun je još u blokadi, Fond za zdravstveno osiguranje još nije uplatio avans od 1,2 miliona eura, radnici su dva mjeseca bez zarada i situacija u kompaniji je veoma teška. Ovo je medijima danas saopštio v.d. direktora dr Savo Marić.
Marić je podsjetio na sastanke sa resornim ministrima i premijerom u tehničkom mandatu Dritanom Abazovićem i kako kaže očekivao je da će njihova reakcija biti brža.
„Na sastanku smo izložili kako država može da nam pomogne, ali smo naišli na zid, jer, šta god smo predložili rečeno je ne može po zakonu. Jedan predlog je bio kako da se otpiše dug prema Jugobanci, drugo rješenje je bilo da se uplate sredstva za zemljište Instituta gdje će se graditi škola u Igalu, ali Institut nema pravo svojine nad zemljištem već samo korišćenje“, navodi Marić.
Ponudili su i novo rješenje, a za to su kako kaže i dobili potvrdu Agencije za zaštitu konkurencije, da dobiju pomoć države, bez obzira što su akcionarsko društvo, jer je većinski vlasnik država.
„Menadžment, Vlada i ministarstva bi se dogovorili o iznosu, ali taj naš predlog još nisu uzeli u razmatranje. Predložili smo i emitovanje obveznica, gdje bi Vlada otkupila obveznice. Sve je to pomoć koju bi Institut vraćao“, naveo je Marić.
Dug Instituta je između 30 i 40 miliona eura, ali ovo je firma koja vrijedi 150 miliona, a ne 10 do 20 miliona, dodaje on.
„Možemo biti samoodrživi, ali ne možemo da vraćamo stare dugove iz poslovanja dnevnog koje imamo u Institutu. Mijenjamo cijene za ovu godinu, jer nisu mijenjane od 2009. godine. Svijesni smo nedostataka, pogotovo enterijera u zgradama koje su stare po 40 godina. Trudimo se da držimo neki kvalitet da bismo privukli pacijente i goste. Prošli smo na tenderu za norveški program i naredne četiri godine, zbog toga što imamo kvalitetne medicinske usluge“, podsjeća Marić.
Sindikat je najavio za sljedeću sedmicu protest radnika, a Marić kaže da su radnici do sad pokazali dosta strpljenja i kako dodaje njegova obaveza je da im se pridruži na protestu.
„Procijenili su da na taj način mogu ostvariti svoja prava i ja ne mogu ništa tu da im oponiram. To je borba za egzistenciju“.
Proces privatizacije biće nastavljen, a na naše pitanje kako vidi tu mogućnost, on kaže da je to pravo Žarka Rakčevića, vlasnika oko 28% akcijskog kapitala, čija je kompanija sa češkom bila jedina na tenderu za prodaju većinskog državnog paketa akcija Instituta.
„Vraćen je proces privatizacije, gospodin Rakčević i njegovi češki partneri imaju prvenstvo izbora. Trebalo bi da se radi po zakonu, ako je to po zakonu što se sada dešava, ja nemam pravo da oponiram, nego da čekamo koje će biti rješenje. Formirana je komisija za tender i privatizaciju Instituta, mislio sam da će ta komisija u nekom momentu da komunicira sa menadžmentom Instituta, da će im trebati neka informacija. Ne znam da li su počeli sa sastancima, mi smo otvoreni, ako im je potrebna neka informacija od nas koji radimo u ovoj ustanovi“, kaže Marić.
Presude radnika koje često blokiraju račun Instituta, dolaze zbog loše obračunatih zarada u prethodnom periodu. Kolektivni ugovor još nije usaglašan, ali kako informiše Marić, rade na njemu i uskoro bi trebalo da bude proslijeđen Vladi na usvajanje. Jer samo na taj način se može stati na kraj tužbama radnika.
Tvrdi da rješenja postoje, ali da bez pomoći Vlade ne mogu da izađu iz ove situacije.
„Neka rade po zakonu i neka nam pomognu po zakonu. Ne znači da Institut ne može da se vrati i oporavi. Dug od 30 – 40 miliona je visok i para uši, ali ako promijenimo cijene, privučemo nove partnere, to je dostižno“, smatra dr Marić.
