Svečanost dodjele nagrada, sjajan dokumentarni film „Planina“, ali i snažne poruke nagrađenih filmskih stvaralaca sa scene Kanli kule obilježili su završnicu 39. Filmskog festivala Herceg Novi Montenegro film festivala. Reditelji, glumci, scenaristi, nisu zažmurili niti zaćutali na pokušaje gušenja slobode govora i izražavanja, skrećući pažnju na situaciju u Srbiji, odakle i dolazi najviše filmova, iako već dvoejgodine nema konkursa, i gdje se dešava nešto što se može desiti i nama. Na to je upozorio u svom neodržanom, a najviše citiranom, govoru na otvaranju festivala glumac Dragan Mićanović . A sinoć su se na njega pozivali nagrađeni filmski stvaraoci, glumac Vučić Perović je Mićanoviću čak i posvetio nagradu za najbolju mušku ulogu.
Evo, nekoliko poruka koje su odjeknule Kanli kulom prije nego što je spuštena zavjesa na 39. Filmski fetsival.
Zlatnu mimozu za najbolji studentski film dobio je “Tarik” Adema Tutića, s beogradskog FDU-a , koji je provodeći dosta vremena posljednjih dana u publici shvatio koliko je festival u Herceg Novom poseban.
„Razmišljao sam šta festivali znače, pogotovo zbog toga što su u Srbiji festivali dovedeni u pitanje. Uskraćeno nam je mnogo stvari, ali moje kolege u Srbiji to ne dozvoljavaju već se na svaki mogući način bore da ne izgube svoj glas i pravo da stvaraju umjetnost. Ovu nagradu posvećujem njima i nadam se nekom boljem vremenu. Da i mi vas u Srbiji ugostimo skrenuo je prvo pažnju publike, Tutić.
Laureat Zlatne mimoze za najbolju mušku ulogu je Vučić Perović u filmu “Oče naš”. Umjesto Perovića Zlatnu mimozu su primili jedna od producentkinja Marija Perović i reditelj Goran Stanković. Pročitao je jasnu poruku Vučića Perovića: „Ja sam rođen u Kotoru i u duši sam Bokelj. A biti istinski Bokelj znači ne pripadati nijednoj opciji koja nas dijeli. Mi Bokelji smo drugačiji. Ovu nagradu zato posvećujem svom kolegi Draganu Mićanoviću – poručio je Perović, uz gromki aplauz publike.
Nagrađen Zlatnom mimozom scenarista Vladimir Arsenijević za film “3 nedelje posle“, kazao je da taj film nalazi put do srca publike, od Karlovih Vari, preko Pule, do Herceg Novog, a da tema filma, koliko god mračna bila, nikada nije bila relevantnija.
„ Ovo je priča o Srbiji i društvu koje je dozvolilo da zlo prodre duboko u njegove pore. Nažalost, priča je razumljiva svima, ma gdje živjeli. Ali, da citiram Dragana Mićanovića iz sjajnog govora koji nije mogao da pročita – “Ono što se dešava sada nama, ovde, može se desiti sutra tamo, i vama”. Niko nije pošteđen – kazao je Arsenijević siguran da “čak i ako stvari kod vas još nisu otišle toliko daleko, nije nimalo izvjesno da u budućnosti neće”. Nagradu je posvetio ćerki Nori i supruzi Mileni.
Slobodomislećim porukama je u nekoliko navrata kod publike izazvao ovacije reditelj briljantnog filma „Oče naš“, Goran Stanković, filma koji je osvojio pet nagrada ( Grand Prix-a Festivala, Velika zlatna mimoze za najbolji film, za najbolju režiju, najbolju mušku ulogu i nagradu filmske kritike, plaketa „Živko Nikolić“). Stanković je šarmantno prvo primjetio „ lepo nam je krenulo”, a onda dodao:
„Režija sama za sebe ne znači ništa. Nagradu je zaslužila ekipa koja je radila sedam godina na ovom filmu. Voleo bih da širim vedrinu, ali mnoge moje kolege u Srbiji se bore da sačuvaju kinematografiju. Mnoge prebijaju na ulici, i želim njima da je posvetim“
Podsjetio je da je film „Oče naš“ srpsko-crnogorska koprodukcija:
„Naše dve zemlje imaju snažnu vezu. Nažalost, u poslednje dve godine Filmski centar Srbije nema konkurse za sufinansiranje filmova. To se tiče nas, ali i vas, jer će ostaviti dugotrajne posledice. A razlog za to je što smo se drznuli da upiremo prst u nepravdu koja se dešava u našem, srpskom društvu. Festivali zato treba da ostanu mesta slobode izražavanja i da podrže kolege kada im je to najpotrebnije“, odjeknule su riječi Stankovića ispred filmskog platna na Kanli kuli, na kraju festivala.
