U drugom vikendu 57. Praznika mimoze bilo je mnogo različitih programa, ali po atraktivnosti u nedjelju se izdvojio picigin na plaži Rafaello. Za goste to je malo poznata igra, ali jednako privlačna njima i mještanima.
Pokazao je to i deveti turnir u piciginu, u organizaciji NVO GOT i tima entuzijasta, na Prazniku mimoze. Oni nastoje da očuvaju petodecenijsku tradiciju u Novom, koju je obnovio dramski pisac Stevan Koprivica.
Lijepo vrijeme, dobre pripreme i najave u medijima, brojni posjetioci, dobra energija, a prvi put događaj je uveličala i Gradska muzika i mažoretke, dajući mu „Mimozin“ šug.
U plićaku su se smjenjivale domaće petočlane ekipe, jedna iz Makarske. Imali su minut za pripremu i 4 minuta za igru u moru s temperaturom od samo 14 stepeni.
Dobacivanje loptice, skokovi, bacanje u hladno more, atraktivne parade, lijepo i uzbudljivo… Sve samo da loptica što duže ostane u vazduhu, uz navijanje, aplauze, povike, kao i uvijek.
Ali, najglasniju i najvatreniju podršku i simpatije s obale ovoga puta pobrao je, ipak, prvi ženski tim u istoriji picigina u Novom. „Galiotice“ su se galiotski umiješale u „mušku“ priču, pomjerile malo klasične muške standarde. Priznaju to baš oni, naši muškarci.
Svjesne da za ovdašnje prilike i svijet prave iznenađenje, neobičan i odvažan iskorak, Galiotice su šarmantno prvo zaigrale, „podigle“ atmosferu i zabavile publiku kratkim performansom na pjesku. Sudije su to jednoglasno prihvatile kao pripremu za picigin. A onda su uskočile u more i zavrtjele lopticu. Izdržale su 4 minuta, kao i muškarci. Samo bez raznih parada i prevrtanja, zapljuskivanja… Pričaju da se nisu pripremale za picigin, kao muške ekipe. Na turniru su pred početak prvi put uzele u ruke tu posebno pravljenu lopticu za neodoljivu, staru primorsku „mušku zavodničku“ igru.
Prvi ženski tim u piciginu oformirala je novinarka Rada Đaković. Nije bilo jednostavno, ali što je više nailazila na odbijanje, ili pristanak, pa odustajanje zbog predrasuda, ili zaista zbog obaveza djevojaka i žena te nedjelje, bila je upornija. I ostaće upamćeno – prve piciginašice u Herceg Novom pored Rade Đaković su Darija Mandić, Sandra Mitrović, Sandra Brkić i Lara Živanović.
Evo, što su kazale medijima neke od njih nakon što su „probile led“?
„Do odluke da moja školska drugarija Darija i ja prihvatimo izazov i „bačenu rukavicu“ organizatora iz „Gota“ došlo je sasvim spontano, slučajno i u zadnji vakat. Da je bilo malo više vremena, da malo bolje konkurišemo muškima, bilo bi bolje, ali mi smo se odlično snašle. Ono što je najbitnije, htjele smo da pokrenemo malo prave novske ženske energije na, po meni, jednom od najatraktivnijih programa Praznika mimoze. Nadam se da će zaživjeti ženski picigin. Po mojoj zamisli on bi mogao biti malo drugačiji, sa kratkim performansom kao pripremom za ulazak u igru i more, što bi dodatno privuklo publiku. Mi smo danas nešto improvizovale, jer smo se prvi put i okupile, nismo ništa vježbale, ali cure su bile sjajne i pratile su me“, ispričala je Đaković, zahvalna kao najstarija na turniru na opasku novinarke da su „Galiotice“ djelovale uigrano i mladoliko, kao i sponzoru NVU Ruke, za lijepo dizajnirane majice „Galiotice“.
I za najmlađu u ekipi, 17-godišnju Laru Živanović ovo je bilo dragocjeno iskustvo:
„Ja sam gledala nadmetanja u piciginu na plažama i stalno sam se pitala kako to da nema ženske ekipe. Sada mi je drago što sam dio prvog ženskog tima. Nadam se da će ubuduće da ih bude više. Jer, meni je ovo bilo izvanredno iskustvo, posebno što nikad prije nisam igrala picigin“.
Sandra Mitrović je majka četiri dječaka i zanimljivo je što je odmah s lakoćom pristala da se takmiči, ne robujući stereotipima.
„Godinama ljeti s djecom igram picigin na plaži kod Titove vile, doduše ovo je prvi put zimi i ozbiljan je turnir. Mislim da ne bi bilo loše uvesti i dječiji picigin, jer su djeca vrlo dobra u igri s lopticom. Došla sam uslovno rečeno jedina spremna. Djeca su mi bila podrška sa obale i bilo je super“.
Kažu da je najljepši period za picigin septembar, kada je more još toplo i manje je furešta, pa piciginaši mogu da se razmašu. Ali, igrati ga zimi u plićaku, to je već nešto posebno i pomalo ekstremno.
I nije riječ samo o želji da se održi tradicija i mediteranski duh. Picigin je upravo zimi više od igre. Pokazuje sve prednosti turističke i sportske ponude Herceg Novog kada se u jednom danu može boraviti na sniježnom Orjenu i provoditi uz more, ali i u moru. „Galiotice“ su samo potvrdile da i žene mogu biti dio priče koja traje decenijama. Uvjerene su da njihovo vrijeme tek dolazi i da će na jubilarnom, desetom turniru u piciginu 58. Praznika mimoze biti više ženskih timova.
