U Herceg Novom će sjutra biti obilježeno 80 godina od pogibije rukovodstva KPJ za Boku, Nikole Đurkovića (1908—1943), Sava Ilića(1914—1943), Stijepa Šarenca(1919—1943) i Danila Daša Pavičića (1919—1943).
Organizatori SUBNOR Crne Gore i UBNOR Herceg Novog, Kotora i Tivta i građani će u 10 sati posjetiti zaselak Tušupi na Podima, a u 11 časova spomenik Bezmetković na Savini.
Članovi boračkih organizacija i antifašisti će se potom spustiti do Trga Nikole Đurkovića, mjesta na kojem su domaći izdajnici zaigrali sramno “krvavo kolo” oko odjeće stradalih partizana. Kako navode, odaće dužnu poštu i fotografisati se na istom tom mjestu, ali ovoga puta za ponos i sjećane na heroje prošlih vremena.
Ovaj dio ratne prošlosti Herceg Novog i Boke iz Drugog svjetskog rata, poznat kao “krvavo kolo” krišom je snimio fotograf Luka Cirigović.
Kako su poginuli rodoljubi
Na pogibiju četvorice heroja podsjeća predsjednik UBNOR-a i antifašista Herceg Novog, Sveto Baković:
“Dvadesetog hladnog januarskog dana 1943. godine u zaseoku Tušupi na Podima, održan je sastanak Mjesnog Komiteta KPJ za Herceg Novi. Na inicijativu Nikole Đurkovića su se sastali politički i vojni dio KPJ za Herceg Novi i pripadnici Orjenskog partizanskog odreda, kako bi se dogovorili o preduzimanju budućih vojno-političkih aktivnosti za ovu oblast.
Po završetku sastanka, u toku noći, članovi vojne komande su otišli u svoju jedinicu, na obližnji Sušćepan, a četvorica organizatora ustanka su ostala da prenoće u skrovitoj štali kako bi pred zoru pošli prema Risnu.
Nepoznate goste je primijetila jedna mlađa sugrađanka i bez razmišljanja o posljedicama prokazala to lokalnom popu, a on četničkom starješini”, navodi Baković.
Tokom noći su se domaći izdajnici sastali sa okupacionim italijanskim fašistima i prije zore opkolili četvoricu rodoljuba.
“U akciji je učestvovalo stotinak italijanskih fašista, sa pedesetak svojih sluga iz grahovsko-dragaljskog četničkog bataljina, kao i 150 nacionalista antikomunističkog bataljona “Orjen”. Saradnici okupatora se ni po čemu nijesu razlikovali od četnika, ali su sebe, ipak, prikrivali pod drugim imenom, što mnogo podsjeća na neke današnje političke grupacije”, primjećuje Baković.
U neravnopravnoj borbi, po stotinu na jednoga, poslije više pokušaja proboja iz obruča, potrošene municije i paljenja političke dokumentacije, na Podima su za slobodu budućih generacija živote dali Đurković, Ilić, Šarenac i Pavičić.
Nikola Đurković je rođeni Rišljanin, koji je studirao pravo u Parizu, predratni predsjednik Opštine Risan, revolucionar i organizator ustanka u svojoj 34 godini zivota. Savo Ilić, rođen je na Ledenicama iznad Kotora, dvadesetdevetogodišnji revolucionar, diverzant i vođa ustanka. Prvoborci i organizatori ustanka su i dvadesetčetvorogodišnjaci: Dašo Pavičić, rođen u Skadru, student Filozofskog fakulteta u Beogradu i Stijepo Šarenac, rođen u Mostaru, student medicine i sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a.
“Nijesu bili dovoljni ovi mladi životi da se zadovolje monstruozni umovi domaćih izdajnika, koji njihova beživotna tijela donesoše na glavni gradski trg, nakon čega im skinuše odjeću i oko njihove krvave garderobe zaigraše kolo. Ovaj sraman čin u narodu se nazva “krvavo kolo”, a mjesni fotograf ga krišom slika i tako za vječnost sačuva sramotu jedne ideologije.
Zlobi, mučenju i ponižavanju tu nije bio kraj, pa su iz logora na Mamuli i Prevlaci doveli dvije sestre i brata Nikole Đurkovića da potvrde da su ubili onoga od koga su se najviše plašili. Vraćali su ih više puta, ali ovi hrabri mladi ljudi im nijednim gestom nijesu pokazali da ispred njih leži jedan od najboljih i najškolovanijih ljudi tog vremena u Boki kotorskoj. Nakon nekoliko dana u logoru srce Nikoline sestre Ane je prepuklo od bola za bratom”, priča Baković.
Međutim, pominjanje imena njih četvorice nikako ne umanjuje rodoljublje i hrabrost oko 300 žrtava, u čiju je slavu i podignut grandiozni spomenik na Savini, dodaje on.
Boračke organizacije Boke i Crne Gore, antifašisti, ne žele da se danas zamagljuju istorijske činjenice i zaboravljaju oni koji su nam donijeli slobodu.
