Više kupališta u Herceg Novom i ove sezone je kasno krenulo u sređivanje, ali većina od skoro 150 zakupljenih ( samo 9 je javnih) osigurala je čistoću, spasioce, čuvare, zaštitne bove, ležaljke, suncobrane, raznu ponudu… Sređivanje za mnoge zakupce znači i dodatno ulaganje u nasipanje pjeskom ili šljunkom.
Godinama se vode polemike između stručnjaka, iz Instituta za biologiju mora i ekologa, koji tvrde da je nasipanje, ili tzv prihranjivanje, izuzetno štetno za biodiverzitet, te zakupaca plaža, odnosno Morskog dobra koje to odobrava, jer smatraju to obogaćivanjem turističke ponude i šansom za zaradu.
Koliko je ove godine u Herceg Novom nasuto pjeskom i betonom plaža? Koliko ih je i gdje još ostalo prirodnih? Trebalo bi istraživati dugo jer, dužina hercegnovske obale je 45,23 km. Samo poluostrvo Luštica doprinosi sa dodatnih 35 km zbog svoje izuzetne razuđenosti. Same plaže se prostiru na 20 km.
Zato je Novski portal ta i još neka pitanja koja se odnose na zonu morskog dobra postavio onom ko upravlja obalom, štiti je i valorizuje. Iz JP Morsko dobro su ovoga puta dostavili e-mail s odgovorima poslije “samo” osam dana. Za razliku od februara, kada smo postavili niz pitanja vezanih za kupališta i investicije na obali, posebno oko spornog “investicionog kulališta” u Baošićima, a još nismo dobili odgovore.
Pitali smo još odakle se dovozi pjesak, kako se dobija dozvola za to i da li se provjerava sastav materijala kojima se nasipaju plaže, s obzirom na sumnje da je drobljeni sitni šljunak kojim se “prihranjuju” plaže izuzetno štetan za biljni i životinski svijet u moru? Da li je ugroženo i stvaranje ljekovitog blata u Igalu…
Dobili smo objedinjen odgovor Milana Kovačevića iz sektora za odnose sa javnošću i marketing Morskog dobra.
“Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore ne izvodi radove na nasipanju ili prihranjivanju plaža, niti vrši izbor ili dopremanje materijala kojim se eventualno izvode takvi radovi. Za održavanje i pripremu kupališta odgovorni su korisnici kupališta, koji su dužni da postupaju u skladu sa zakonom, zaključenim ugovorom i svim uslovima propisanim od strane nadležnih institucija”, objašnjava Kovačević.
U slučajevima kada korisnik planira izvođenje radova na dohranjivanju ili uređenju plaže, u obavezi je da prethodno pribavi sve neophodne saglasnosti, odobrenja i druge akte nadležnih organa, uključujući i akte iz oblasti zaštite životne sredine, dodaje dalje i navodi da nisu dužni da ispituju sastav materijala kojim se nasipaju plaže i njegov uticaj na životnu sredinu.
“Javno preduzeće ne vrši procjenu uticaja zahvata na životnu sredinu niti ispituje sastav materijala koji se koristi za eventualno nasipanje, jer su to poslovi u nadležnosti drugih institucija”.
Takođe, Javno preduzeće nema ovlašćenja inspekcijskog organa, ističe Kovačević.
“Ukoliko postoje sumnje da se radovi izvode bez potrebnih odobrenja ili suprotno važećim propisima, o tome se obavještavaju nadležni inspekcijski organi radi preduzimanja mjera iz njihove nadležnosti”.
Kada je riječ o pripremi kupališta za sezonu, Kovačević kaže da je ugovorom definisana obaveza korisnika da kupališta stave u funkciju u propisanim rokovima i održavaju ih tokom trajanja sezone.
“Nepoštovanje ugovornih obaveza predstavlja osnov za pokretanje postupaka i preduzimanje mjera predviđenih ugovorom i važećim propisima”.
Pitanja koja se odnose na uticaj nasipanja na biodiverzitet, morski ekosistem, nalazišta ljekovitog peloida ili sastav materijala kojim se obavlja dohranjivanje plaza, Kovačević smatra stručnim “iz nadležnosti institucija koje se bave zaštitom životne sredine, te bi odgovore na njih trebalo zatražiti od nadležnih organa i ustanova”, savjetuje nas Kovačević.
Ipak, kao upravljač mislimo da bi “Morsko dobro” trebalo i te kako da vodi računa kojim se materjalima, šljunkom, kamenom, betonom, nasipaju plaže, te da ima veću kontrolu, a ne da odgovornost prebacuje na “nadležne” institucije i inspekcije.
Jer, kako može preko stručnih akreditovanih institucija, poput Instituta za biologiju mora, da kontroliše kvalitet morske vode i da redovno tokom sezone saopštava rezultate analiza, a ne može kopnenu zonu. Prosto je apsurdno odvojiti obalu od mora.
Inače, naravno da je Novski portal istog dana kada i Morskom dobru poslao pitanja i drugim nadležnim institucijama: CETI-ju (Centru za ekotoksikološka istraživanja Crne Gore, Ministarstvu ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, kao i opštinskom Sekretarijatu za ekologiju i energetsku efikasnost. Odgovora još nema. Nismo namjerno poslali pitanja Agenciji za zaštitu životne sredine, jer ona je kazala ranije da nije potrebna izrada Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu za zatrpavanje 14.000 kvadrata akvatorijuma u Baošićima.
Erozija obale je konstantan proces i na nekim lokacijama zaista treba prihranjivati plaže. Međutim, naučnici Instituta za biologiju mora, upozoravaju da je taj proces dosta zloupotrebljen, pod izgovorom povećanja turističkih kapaciteta. Nasuti pijesak i kamenje pod morskom površinom prave pravu pustinju sličnu Sahari, mijenjajući habitat brojnim životinjskim i biljnim vrstama, koje ostaju zatrpani. Osim toga, za sada samo pretpostavljamo da je pjesak kojim se prihranjuju plaže bezopasan za ljude. On mora biti prirodan, netoksični materijal, odgovarajuće granulacije kako bi se spriječilo ispiranje talasima, mora biti bez teških metala i soli…
