Herceg Novi dom za digitalne nomade

Dosta priče je u posljednje vrijeme u Crnoj Gori o novom značajnom segmentu turizma, kojeg predvode digitalni nomadi. Posebno otkako je Vlada usvojila Program za privlačnje digitalnih nomada, a potom i izmjene Zakona o strancima kojim se reguliše njihov status i daje duži boravak radi obavljanja posla.

I Herceg Novi izgleda postaje sve privlačniji za ljude koji su proračunali da im se više isplati da ovdje rade u co-working prostoru nego kod kuće, uz troškove kancelarije i druge administrativne obaveze. Pri tom mogu i da uživaju u ovom gradu i zemlji, da prave nova prijateljstva.

Upravo to je ono što je privuklo da ostanu u Herceg Novom nekoliko mjeseci, ili čak godina neke od korisnika Kolektiva „Novi“ u Starom gradu.

Naši mladi maštaju o odlasku i odlaze u bogatu Evropu, ili Ameriku, a vlasnici tog prostora, Dragana Radović White i njen suprug Andry White, okupljaju digitalne nomade koji razmišljaju o što dužem ostanku u našoj zemlji.

Većina digitalnih nomada bavi se modernim IT poslovima, poput programiranja, grafičkog dizajna, ali i brojnim granama digitalnog marketinga. Za to imaju posebno povoljne uslove u Kolektivu „Novi“, čiji su vlasnici Škotlandjani. Dragana Radović White primjećuje da, ipak, država čini malo da olakša birokratske procedure i iskoristi potencijale kojima raspolažu digitalni nomadi. Neki su se zaljubili u ljepote Crne Gore i odlučili da ostanu za stalno.

„Otvorili smo prostor prije više od tri godine da bismo bili povezani sa svijetom. Suprug mi je arhitekta i odavde radi, dolazi do razmjene ideja, druženja i biznis povezivanja. Nikada se nismo pokajali. Čak i kroz koronu ovdje je uvijek bilo ljudi, jer ovdje imaju neki ljudski dodir, kvalitetne uslove za rad i priču. Svake godine je sve više ljudi“, priča Dragana.

Žele da rade, osjete sredinu i pomognu

Neki korisnici Co-workinga dolaze dnevno, mada je njih najmanje, a ima i onih koji su u Herceg Novom možda već deceniju, ali koriste ovaj prostor kao radno mjesto odakle će poći kući.

„Oni svi rade za sebe. U neku ruku to izaziva određenu usamljenost, jer rade sa nekim timom koji je na drugom kraju svijeta. Ovdje imaju osjećaj da pripadaju kolektivu, gdje mogu da se druže i da izađu, da razmijene ideje, učine jedni drugima uslugu. Ima ljudi koji su došli samo na mjesec, pa hoće opet da imaju neki centar odakle će da rade. Mogu da se kupaju na plaži, ili izlaze u grad. Prosto hoće da odvoje poslovni od privatnog života“.

Digitalni nomadi, korisnici Kolektiva „Novi“, su državljani Rusije, Ukrajine, regije, ali i Amerike, Argentine, Australije, Slovenije, Franscuske, Švajcarske, gotovo iz svih krajeva svijeta.

„Imamo baš nekoliko njih koji hoće da se presele u Crnu Goru, onih koji bukvalno skautiraju destinaciju i onda se baziraju ovdje, pa im je bitno da imaju lijep prostor iz koga mogu da rade, gdje imaju dobar internet, cjelokupnou uslugu. To često odlučuje u kom će gradu živjeti“, priča Dragana.

Prednosti i nedostaci boavka u Novom

Zapravo, kako dodaje, savremeni nomadi dolaze uprkos lošoj administraciji i informacijama koje ne mogu da dobiju na jednom mjestu.

„Zamilite kako bi tek dolazili da su bolji uslovi. Mislim da je to donekle propuštena šansa, jer su to ljudi koji imaju izuzetno zanimljive vještine i znanja i gdje bi država umjesto da ih izoluje na neki način mogla da im otvori, ne tržište rada, ali da ih angažuje kao konsultante. Da ih uključi u neke projekte i iskoristi znanje tih ljudi, koji sjede ovdje, koji su možda top dizajneri, top programeri u svijetu, koji bi možda nešto uradili za ovaj grad i za ovu zemlju“, ističe Dragana

Svi oni vole klimu, kao i prednost Herceg Novog što je na dobrom mjestu, u blizini aerodroma Dubrovnik, Tivat i Podgorica, na tromeđi tri države.

„To je za njih veoma interesantno da mogu za sat biti u Dubrovniku i u Trebinju, u Kotoru i u Nikšiću, na planinama. To već samo za sebe prodaje ovu destinaciju, ali trebalo bi malo pojednostaviti birokratiju i napraviti pakete informacija kojima bi ti ljudi mogli da pristupe online“, preporučuje ona.

Studentkinja Maja Pukanović, porijeklom iz Srbije, koja je već treća generacija rođena u Austriji, došla je u Crnu Goru i ovdje želi da ostane:

„Meni se dopada mentalitet ljudi, more, planine što nas okružuju. Zato hoću da ostanem ovdje na duže vrijeme, da osnujem svoju porodicu u Crnoj Gori. Najviše mi se dopada to kako se ljudi druže i žele da te upoznaju. S druge strane, ne sviđa mi se problem sa otpadom. Htjela bih tu da pomognem malo. Nisu nam za to potrebne zapadne strukture da bismo poboljšali ekološku svijest. Treba početi sa djecom i mijenjati loše navike prema sredini“, mišljenja je Maja.

U Co working prostoru radi i Rus, Simeon, koji već četiri godine živi u Herceg Novom. Kaže da je Crna Gora lijepa zemlja i pogodna za rad i boravak.

Novinarka i blogerka iz Njemačke, Annika Senger, u Herceg Novom je tek nekoliko sedmica. Priča solidno i naš jezik. Kaže da je digitalana nomatkinja, da ima svoj portal za putovanja za izlete u Hrvatskoj. Sve je lijepo, ali:

„Jedino mi se ne sviđa što ima mnogo pasa i mačaka koji nemaju svoj dom. Hranim mačke u Igalu, kada šetam rivom“.

Digitalni nomadi rado dolaze i borave dugo u Herceg Novom, odmaraju i rade. Ovdje su im manji izdaci za život nego kod kuće ili u nekoj drugoj zemlji Evrope i svijeta. Donose i ostavljaju novac. Imaju dosta specifična zvanja i znanje. Spremni su to da podijele i prenesu ovdašnjem svijetu. No, to rijetko kome pada na pamet da traži i prihvati. Naši ljudi radije odlaze ne gledajući ko je došao nama. Gotovo svi digitalni nomadi žele da se integrišu u lokalno stanovništvo, da žive lokalni život, jer, nisu klasični turisti.