Nikada odnos bilo koje Vlade, prije i poslije 30. avgusta 2020. godine prema Herceg Novom nije bio dovoljno brižan i blagonaklon kao što je to bio prema drugim gradovima. Zašto je to tako, za širu je analizu.
Ako je od 2000. godine opozicioni Herceg Novi bio „trn u oku“ DPS-u, što je u posljednje skoro tri godine? Koliko su se za ovu nekada najrazvijeniju opštinu zauzimali jednako predstavnici Herceg Novog u državnom parlamentu? Koliko tri Vlade, pogotovo posljednja kojoj je parlament izglasao nepovjerenje? Ona donosi brojne odluke, zaključke, zakone, kada smatra da to treba, brzo, neke odlaže. Sve kao da ima puni legitimitet. Ali, što je u interesu Novog?
Preskočićemo tužnu priču o Institutu Igalo i Bolnici Meljine, uopšte o urušavanju zdravstva i zdravstvenog turizma u ovom gradu i državi.
Preskočićemo i Vladin munjeviti i nepromišljen potez da oduzme koncesiju „Pomorskom saobraćaju“za trajektnu liniju Kamenari Lepetane i dodijeli je JP Morsko dobro, bez prethodno obezbijeđene alternative.
Nema veze što su sve duže kolone i čekanja, što Morsko dobro nije ispunilo rok za nabavku novih trajekata od 45 dana, te što od 15. aprila umjesto 6, kako su obećavali iz tog preduzeća, saobraćaju i dalje samo dva stara plovila. Uskoro možda i samo jedan, jer „30.avgustu“, ističe privremena plovidbena dozvola.
Ali, pitamo se, kako Herceg Novi sada pristaje na to što mu „radi Podgorica“? Kakav interes ima od toga što trajektnom linijom sada upravlja Morsko dobro, što kancelarije i sjedište tog preduzeća sa novom djelatnošću ostaje preko zaliva, u Lepetanima? Koliko će se uopšte pitati Novi i Tivat u kolaču od buduće zarade?
Kao da se sve i dalje „povlači“ i „odvlači“ iz ovog grada. Osim toga, decenijama on je bez zaobilaznice i brze ceste, a magistralni put je preopterećen. Očekuje nas i ovoga ljeta prava mora. Takođe, umjesto prednosti što se graniči sa EU, ogromne gužve na Debelom brijegu i Kobili u sezoni kompromituju turizam grada i države. Herceg Novi je postao „neprotočan“ grad.
