U Vaskršnjoj poruci Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija kaže se da u ovom Prazniku nad praznicima, na svetim bogosluženjima, na talasima Božijeg milosrđa, slavoslovimo Našeg Iskupitelja i Spasitelja, jer nas je On učinio sudionicima i sapričasnicima njegovog Vaskrsenja i njegove vječne slave.
„Bog naš, Tvorac neba i zemlje, ne imajući potrebu da sebe spasava, ne budući podložan stradanju, truljenju i smrti, zbog svoje bezgranične ljubavi prema čovjeku primio je ljudsku prirodu i ušao u ovaj svijet, dolinu suza, da dobrovoljno primi krsna stradanja i smrt, radi našeg spasenja. Smrt, u nemogućnosti da drži Svedržitelja tvorevine biva Njime pobijeđena i Hristovo Vaskrsenje postaje pobjeda nad smrću za svakoga od onih koji se po svojim silama i snagama upodobljavaju Hristu, idu Njegovim blagoslovenim stopama i tvore volju njegovu.
Svjetlost Vaskrsenja donijela je preokret i spasonosni prevrat u cijeloj istoriji svijeta i čovjeka. Ona je zasijala u jednom istorijskom trenutku, i njena svjetlost se ne umanjuje, nego nas vječno grije, i nas, kao i naše pretke koji su bili i ostali vjerni Krstu i Vaskrsenju Hristovom. Vaskrsli Bogočovjek donosi novi smisao svemu i otkriva nam da čovjek nije biće za smrt, kao što neki filosofi govoriše, već biće za zajednicu ljubavi i život vječni“.
Mitropolit Joanikije, pored ostalog, poručiuje da djecu svoju naučimo, da činiti dobro i gajiti ideal vrline nije nešto zastarjelo i prevaziđeno. Vjerujući ljudi, koji uzrastaju u vrlinama, nadahuti Duhom Svetim, znaju da svjetlost dobra, istine, poštenja, pravde, čistote i ljubavi nikad ne zastarijeva i ne gubi svoju vrijednost.
„U ove svijetle praznične dane, gledajući na ratne strahote i prolivanje ljudske krvi, stradanja nevinih, posebno djece, žena i starih treba da umnožimo svoje molitve za mir u svijetu. Zabrinuti smo zbog toga što se sve glasnije ističe zakon jačeg, što se veliča sila, a prezire pravda i istina. Mi pravoslvani hrišćani rado se pridružujemo razumnim, za sada rijetkim i tihim, pozivima za obustavu ratova, za dijalog i moguće izmirenje među sukobljenim narodima. Uznesimo zato naše tople molitve Vaskrslom Gospodu koji prima suze žalosnice od svih što su u nevolji da podari mir zaraćenima, utjehu svima koji stradaju i da obnovi sve živom nadom (1 Pt. 1,3) Vaskrsenja“.
Vidimo da, nažalost, dodaje mitropolit Joanikije, još uvijek nema mira ni sigurnosti za mnogostradali srpski narod na vjekovima raspetom Kosovu i Metohiji.
„Pored svih rezolucija i sporazuma, pored prisustva mirotvoraca koji treba da obezbijede sigurnost za sve, nastavlja se progon naših sunarodnika sa njihovih vjekovnih ognjišta, događaju se svakodnevna hapšenja i zastrašivanja nedužnih. Trpeći svakodnevne pritiske i nepravde, Srbi junački opstaju na Kosovu i Metohiji, vjerni svojoj Crkvi, nemanjićkim svetinjama, ognjištima i grobovima svojih predaka. Diveći se njihovoj hrabrosti, radujemo se što i naš vjerni narod iz Crne Gore sve više posjećuje svoju stradalnu braću na svetoj srpskoj zemlji i što se svake nedjelje i praznika zajedno sa njima Bogu moli u slavnim srpskim zadužbinama Pećkoj Patrijaršiji, Visokim Dečanima, Gračanici i ostalim svetinjama“.
Sa prazničnim mislima i molitvenim željama Joanikije je čestitao svijetli praznik Vaskrsenja Hristovog cijelom bogoljubivom sveštenstvu, prepodobnom monaštvu i blagovjernom narodu Mitropolije Crnogorsko-Primorske, kao i svim ljudima dobre volje, uz najradosniji pozdrav: Hristos Vaskrse! Vaistinu Vaskrse!
