Umjetnik svijeta, Novog, filozof pedagog, performer, edukator, neumorni tragač za ravnotežom između slike, crteža, života i performansa, Vjekoslav Vjeko Sager priredio je sinoć u Galeriji Josip Bepo Benković drugu izložbu crteža u rodnom gradu. Nakon više od 40 izložbi koje je imao širom planete, ovu je nazvao “Anatomija vremena”. Jedinstvena, originalna postavka, s jasnom i zanimljivom pričom, ispričanom ugljenom, privukla je ogromnu pažnju Novljana i gostiju.
Duboka filozofija, putovanje kroz vrijeme, utkani u bijeli papir i ugljen na zidovima galerije, samo su dio stvaralačkog procesa Sagera. Autor se iz Vankuvera vraća svom rodnom gradu u pokušaju da zaokruži lutanja ne samo kroz misao i vrijeme, već i kroz prostore u kojima je živio i stvarao.
Kako je rekla njegova supruga Jadranka, otvarajući izložbu, Vjeko Sager je povezan porodičnim korjenima sa ljudima koji su ostavili dubok trag u ovom gradu, uključujući slikara i revolucionara Josipa Bepa Benkovića i novinara Vita Sagera, preko dragih prijatelja i sugrađana sa kojima je proveo djetinsjtvo, pa sve do mentora Đorđa Angelovskog sa kojim je dijelio znanje i ljubav ka stvaranju.
Sager nam objašnjava da je prvo odlučio da Novljanima 2023 predstavi u Kući Iva Andrića ono što je radio cijelog života, a onda drugi put u Galeriji Josip Bepo Benković.
“Ovdje se večeras vidi, mada ne ne sve, nego ono što je nastalo kao rezultat svih mojih traganja i lutanja. Zato mi je posebno zadovoljstvo da podijelim svoju intimu, predano stvaranje, sa najljepšom publikom na svijetu. To su moji Novljani, ljudi koje znam otkako sebe znam. Povratak u Herceg Novi za mene nije bio kada se samo ja vratim nego i kada se vrate i moja djela i otvore dragim prijateljima. Toliko sam ispunjen da ne mogu lako u riječi pretočiti osjećaj kada toliko puno ljudi znate i kada vas prime i kažu: “Vijeko, ovo je bilo predivno”.
Ne može ništa proći bez performansa na kraju, koji je zapravo ilustracija zarobljenog uma, oslobađanje mraka, ali u svakom slučaju pobjeda slobodnog, stvaralačkog. Crnim ugljem autor je ubrljao čitavo lice, ruke, onda je bijelu majicu pritisnuo na glavu, ostali su razni tragovi na njoj… Prošetao je među zatečene i oduševljenje posjetioce…
“Živim u mračnom crnilu uglja. Taj materijal je najcrnji koji postoji, ali je tako divan, na bijelom papiru stvara magiju. Konstrolisati taj mrak na bjelini papira je zapravo suština moje filozofije. Svaki dodir je bitan i teško je ponoviti nešto. To se desi jednom u univerzumu I zato je taj ugljen, jer ostavlja otiske prsta, moje disanje, registruje emocije koje sam imao… Uvijek kažem ljudima – nema laži, nema prevare”.
Ugljen na licu umjetnika nosi metaforu, crn obraz…
“Čovjek treba da prihvati i teško i mračno, ali ispod toga je opet bjelina i stalno se se izmijenjuju dobri- loši ljudi, dan-noć, crno-bijelo, dobro-zlo… I negdje u sredini se nalazi ta ljepota i istina. Tako da to crnilo je bilo samo trenutno na mom licu, sada ga više nema. Imamo puno izreka o boji obraza, zar ne? “.
Za Sagera je poseban doživljaj što izlaže u Galeriji Josip Bepo Benković, jer Bepo je bio njegov rođak, čija je majka Ana Sager bila ćerka ugledne porodice koja se bavila trgovinom i koja se davno, prije više od 100 godina doselila u naš grad.
“Josip je bio talentovani mladi umjetnik, akademski slikar. Sjećam se tih radova kada sam prvi put ugledao njegove radove bio sam ne samo očaran nego mi se činilo nedostižnim ta virtuoznost i talenat. On je mlad dao život za svoje ideale, pa mi je on bio i uzor. Galerija sa njegovim imenom me jako vezuje, pokušao sam, ne da ga dostignem, nego da ga poštujem i da kažem- “Krv nijer voda”, da ga u nekom smislu oživim”.
Izložbu možete pogledati u Galeriji Josip Bepo Benković do kraja avgusta.
Podsjetimo, Vjekoslav Vjeko Sager je multimedijalni umjetnik, rođen u Herceg Novom 1958. godine. Diplomirao je i završio magistarske studije na FPU u Beogradu. Na istom fakultetu bio je docent i predavao predmet Slikarske tehnike. Učestvovao je na međunarodnim simpozijumima (Accademia di Belle Arti Ravenna, Università di Bologna) i sarađivao sa mnogim kulturnim institucijama i muzejima u zemlji i inostranstvu. Preselio se 1994. u Vankuver (Kanada), gdje predaje na Emily Carr University of Art + Design. Izlagao je na preko 40 međunarodnih izložbi u: Kanadi, SAD, Japanu, Mađarskoj, Italiji, bivšoj Jugoslaviji. Dobitnik je nekoliko međunarodnih priznanja. Radovi mu se nalaze u mnogim značajnim kulturnim institucijama (The Drawing Center u Njujorku). Član je ULUCG-a od 1983.
