Tuesday, March 24, 2026
Naslovnica Kenova Jesmo li izgubili bitku sa palminim surlašom?

Jesmo li izgubili bitku sa palminim surlašom?

Odavno više nema bokeljskih kartolina sa slikama visokih, raskošnih palmi, a sve je manje i fotografija i video zapisa na društvenim mrežama i raznim sajtovima sa kanarskim palmama.

Prošlo je desetak godina otkada se i zvanično pojavio crveni surlaš u Crnoj Gori-Rhynchophorus ferrugineus (Oliver), koji izaziva velika oštećenja na palmama.

Uprkos mjerama Fitosanitarne uprave, Akcionom planu, svim mjerama lokalnih zajednica, činjenica je da je naše primorje dobilo potpuno nove vizure. Surlaš je uništio hiljade stabala najdekorativnije vrste palmi.

Na brojnim lokalitetima na obali Herceg Novog, posebno duž Šetališta Pet Danica, ostala su posječena debla, negdje još i sa obješenim suvim granama palmi. Više niko ne pominje palmin surlaš, kao da je „bitka izgubljena“.

Ta štetočina, međutim i dalje napada ono što je ostalo od nekada izuzertno bogatog palminog fonda u Herceg Novom.

„Od kada je počela epidemija crvenog palminog surlaša, nije primjećeno da je ta pojava prestala. Vremenski uslovi mogu doprinijeti da napadi crvenog surlaša budu smanjenog intenziteta, ali velika vlaga i visoke temperature idealno su vrijeme za razvijanje svih biljnih bolesti, pa i samog palminog surlaša“, kažu za Novski portal u Sekeratrijatu za komunalne djelatnosti Opštine Herceg Novi.

Nedostaju, ipak, oglašavanja da se preostale palme i dalje tretiraju, kako to rade u Tivtu. A zbog velikog broja uništenih palmi na privatnim posjedima izgleda da više ništa ne preduzimamo protiv štetočine koja je uzrokovala ogromne ekološke, estetske, ali i ekonomske probleme cijeloj državi. Jer, šteta je milionska, ako se zna da svaka palma preko 50 godina košta i do 15.000 eura.

„Preduzeće „Komunalno stambeno“ četiri puta godišnje tretira palme na javnim površinama i to samo palme vrste Canariensis (kanarska datula) koja je podložna napadu surlaša. Svaki privatni držalac palme je dužan da svoju palmu tretira. Za palme koje se nalaze na površinama kojima gazduje „Morsko dobro“, preduzeće je dužno da angažuje licenciranu firmu koja će tretirati te palme“, objašnjavaju iz Sekretarijata.

Tretiranje na posjedima pojedinaca i firmi je veliki problem, jer na pitanje o procjeni koliko je plami do sada uništeno na javnim, a koliko na privatnim prostorima iz Sekretarijata navode:

„Na zelenim javnim površinama koje su u vlasništvu Opštine Herceg Novi, bilo je svega 30-ak palmi, sve ostale su se nalazile na privatnim parcelama, s tim što je d.o.o. „Komunalno stambeno“ i te palme tretiralo kroz godišnji plan“.

No, nije uvijek jednostavno razazanati što je javno što privatno, a pogotovo to ne zna crveni surlaš koji jednako desetkuje sva stabla. Zato smo, ipak svjedoci da je poslije desetak godina od pojave surlaša ostalo malo zdravih ili izliječenih stabala.

„Na javnim površinama gdje su ranije bile palme posađene su palme vrste Washingtonia koja je otporna na surlaš. Lokacije su na Škveru, šetalištu u Igalu, plato ispred Opštine. Ukupno je posađeno 40-tak novih palmi. Na drugim lokacijama su posađene masline, mimoze i pinije“, navode u opštinskom komunalnom resoru.

Dobro je, ali priča se tu ne smije završiti. Treba još mnoge ogoljene, nekada „vidljive“ površine u Starom gradu, duž Šetališta, parka Boke, Bolnice Meljine na rivijeri… oplemeniti i „natjerati“ vlasnike da „vrate“ palme, ili neku drugu ukrasnu vrstu.

U suprotnopm ostaće nam samo stare kartoline i dokumentarni film „Palma nostra”, u produkciji NVO “Novi val”. On je svojevrsni omaž palmama kojih više nema, sa autentičnim glasovima Novljana, njihovom sjećanju i sentimentu.