Punih 37 godina sam svoj radni vijek proveo u Institutu „Dr Simo Milošević“ u Igalu, iznutra gledajući kako jedan od najvećih brendova Crne Gore i nekada ponos Herceg Novog – lagano, ali sigurno – propada zbog neodgovornog, neprofesionalnog i pogubno bahatog upravljanja.
Danas, u svojoj osmoj deceniji života, kao penzioner, ne mogu i neću da ćutim. Ne zbog sebe – već zbog svih časnih radnika, zbog generacija koje dolaze, i zbog istine koja zaslužuje da bude izgovorena. Fokusirati ću se na meni bliskom ugostiteljstvu i hotelijerstvu, iako je medicinski sektor dominantan ali je u sličnom nezavidnom stanju.
Godine tišine i ćutanja: kriminal, neznanje i mobing
Kroz brojne dopise i pisma koje sam godinama slao tadašnjim i sadašnjim vlastima – jasno sam ukazivao na sve anomalije i malverzacije u radu Instituta: od ozbiljnih finansijskih manjkova i nesankcionisanih šteta, preko nestručnih rekonstrukcija prostora, pa do potpunog urušavanja sistema organizacije, odgovornosti i poštovanja prema radnicima. Gro najkvalitetnijeg kadra je bio primoran da ode na bolja mjesta ili u penziju: med. sestre, ljekari, konobari, kuvari i svi ostali profili zaposlenih.
Kadrovi koji su na rukovodećim pozicijama najčešće su birani po podobnosti, a ne sposobnosti. Od vrhunskog ugostiteljskog tima, napravljen je obespravljen kolektiv koji trpi mobing, omalovažavanje i ignorisanje osnovnih prava. Oprema je bila opasna po život, šefovi restorana radiše kao kasiri, inventar se vodio stihijski, a elitni prostori kao što su Titova vila i Nacionalni restoran – devastirani zjape prazni, rugajući se zdravom razumu i turističkom potencijalu.
Uprkos mojim brojnim apelima, čak i vrhu države – niko nikad nije odgovarao.
Neuspjela modernizacija: Forma bez suštine
Modernizacija ugostiteljstva pokušana je bez osnovnog razumijevanja procesa rada. Sjećam se jednog od mnogih banalnih primjera: buffet-stolovi su tada uvedeni bez osnovne tehničke pripreme – bez atesta, bez uzemljenja do moje reakcije Vladi CG. Renovirani prostori izgledaju lijepo – ali su funkcionalno besmisleni, a restorani i ne posluju. Pravi primjer silovanja struke i potpune odsutnosti strategije.
Pokušaji da se Institut stilizuje kao luksuzan hotel uz savremenu medicinsku uslugu – stali su na obećanjima i ukrasima, dok se suštinski sva usluga urušava te nivo opada, osoblje trpi, klima radi povremeno, a bazen već godinama nije u funkciji.
Zašto sada „IDEMOOO“?
Ova borba više nije samo za jedan kolektiv. Institut „Dr Simo Milošević“ simbol je zdravstva, turizma, stručnosti i društvenog dobra. Ako dopustimo da ovakav simbol bude dokraja uništen, pristajemo na kolektivnu sramotu.
Pokret „IDEMOOO“ nastaje kao bunt protiv:
• godina ćutanja, prećutkivanja i prebacivanja odgovornosti,
• kriminalnog nemara i nesankcionisanih šteta,
• nepoštovanja radnika i struke,
• i najvažnije – odumiranja onoga što nas čini zajednicom.
Šta tražimo i predlažemo:
1. Hitno i potpuno restrukturiranje rukovodeće strukture Instituta.
Ne samo smjene, već profesionalna selekcija kadra, po znanju, iskustvu i etici.
2. Reviziju dosadašnjih rekonstrukcija i ulaganja.
Potpuno nezavisnu stručnu kontrolu svih medicinskih, ugostiteljskih, tehničkih i hotelskih intervencija – uz javno objavljene nalaze.
3. Rehabilitaciju Instituta kao javnog dobra.
Bez privatizacije bez kontrole, bez prodaje pod sumnjivim okolnostima. Institut pripada građanima – ne političkim interesima.
4. Zaštitu radnika – i njihovo osnaživanje.
Dosta je mobinga, ucjena, prijetnji. Usluga u Institutu nikada ne bi opstala da nije bilo ljudi koji i u najtežim uslovima nose osmijeh za svakog gosta i pacijenta.
5. Donošenje i sprovođenje zakona o profesionalnom menadžmentu u javnim zdravstveno-turističkim institucijama.
Dosta je partijskih eksperimenta i lokalnih šerifa – tražimo znanje, odgovornost i sistem.
6. Institut mora biti u vlasništvu države i stanovnika Crne Gore!
7. Dječje odjeljenje ne treba skrnaviti pretvaranjem u školu, nego savremeno osposobiti za rad.
Kao čovjek koji je ovaj Institut živio i radio – ne tražim nikakav lični interes. Tražim pravdu za kolektiv, budućnost za ovaj simbol Herceg Novog, i poštovanje za sve nas koji smo godinama ulagali u njega.
Pokret „IDEMOOO“ nije politička partija – to je glas zdravog razuma, vrisak savjesti, i korak ka istinskoj obnovi.
Pozivam sve slobodne ljude, bivše i sadašnje radnike Instituta, građane Herceg Novog i cijele Crne Gore – da nam se pridruže.
Jer ovo nije borba za prošlost.
Ovo je borba za obraz – i budućnost.
