Mnogo je mladih u Srednjoj mješovitoj školi „Ivan Goran Kovačić“, koji su vrijedni, daroviti i plemeniti, koji imaju vještine i znanje za neke oblasti, iako zajednica sazna za samo njih nekoliko kada dobro prođu na raznim takmičenjima.
Među skoro 1000 đaka u rubrici Novskog portala „Đaci bastaduri“, ovoga puta je šest srednjoškolki, talentovanih za likovnu umjetnost. Imamo i povod.
U susret Njegoševom danu u hercegnovskoj Srednjoj školi biće sjutra, 11. novembra, u 10 sati, organizovan javni čas posvećen Njegošu. Ali, prethodno povodom tog praznika kulture, u saradnji sa Sekretarijatom za kulturu i obrazovanje, u školi je organizovan likovni konkurs na temu „Njegoš i Herceg Novi“. Izdvojeno je 12 najboljih likovnih radova koji će do 16. novembra biti izloženi na panoima duž Njegoševe ulice, u centru grada. Profesorica likovne umjetnosti Ksandra Popović izdvojila je posebno talentovane naše sagovornice i njihova tri rada posvećena Njegošu. To su: Klara Preočanin, Jelena Ranitović, Tea Kaluđerović i Tamara Andrić, učenice trećeg razreda građevinske škole, smjer za tehničara arhitekture i dizajnera enterijera.
Sa njima su i dvije gimnazijalke, Ruskinje, Anastasija Pestalova iz drugog razreda, kao i Varvara fon Stakelberg, učenica četvrtog razreda.
Građevinarstvo i umjetnost
„Nakon trogodišnjeg iskustva u građevinskoj školi zadovoljne smo jer je uveden dvojni smjer, arhitektura kao tehnički dio i umjetnički, dizajner enterijera, što uključuje maketarstvo, crtanje.. sve se jako dobro sklopilo, jer želim kasnije da studiram arhitekturu. Imaću predznanje iz stručnih predmeta , a imam i umjetničku stranu koja ne može da šteti“, priča Tea.
Da je građevinska škola dobar temelj za kasniju nadogradnju znanja, misli i Tamara.
„Jedino što je malo čudno što se više fokusiramo na tehnički dio, na crtanu geometriju, radimo ručno, a više bi nam odgovarali kompjuteri. Ali opet to ne može da šteti, posebno jer nam dobro ide crtanje i ne mučimo se toliko. Većina nas je upisala ovaj smjer iz ljubavi prema crtanju i umjenosti. Namjeravam da budem arhitekta ili dizajnerka enterijera“.
Klara je takođe htjela nešto kreativno, a nema, kako kaže, puno opcija u Herceg Novom:
„Svidjela mi se građevina od prve godine. Spremam se da pohađam šumarski fakultet i specijalzujem za ozelenjavanje kompeksa“.
I Jelena je uvjerena da je odabrala jedini smjer koji joj odgovara i daje podlogu za fakultet. Odlučila je da studira grafički dizajn.
Koliko je inspirtativno naslikati priču o Njegošu i Herceg Novom
Djevojkama građevinske škole se veoma dopao likovni zadatak koje su rado prihatile kada im ga je predočila profesorica likovne umjetnosti. Iako su u građevinskoj školi samo u prvoj godini imali predmet likovna kultura, a u drugoj maketarstvo, kao izborni predmet. U trećoj se sada, na žalost, nose s brojnim stručnim predmetima i nema likovnog.
„Lijepo nam je „palo“ da slikamo. Profesorica Ksandra nas je odabrala jer je znala da imamo talenta, da pravimo projekte…Dala nam je umjetničku slobodu i smjernice kako da uklopimo sve, motive, materijal i tehniku koju hoćemo. Pomogla nam je da jednostavno dođemo do ideje, a kasnije sugerisala šta da ispravimo…Bio je to pravi odmor. Ovo poplugodište u školi je dosta računanja i baš nam je prijalo da imamo dodir s umjetnošću, pa još povodom Njegoševog dana“, pričaju naše bastadurke.
Nije im trebalo puno vremena da naslikaju radove, a ni da nađu inspiraciju, za razliku od drugih učenika kojima su čak pomagale.
„Sekcije za likovno nam odgovaraju jer se tri godine fokusiramo samo na lenjir i olovku i ovo je bila lijepa promjena“.
Djevojke samouvjereno kažu i da znaju šta je brainstorming ( tehnika grupnog rješavanja problema).
„Tako da smo par ideja kao skicu odmah stavili na papir. Imali smo više motiva. Prvobitna ideja je bila da se napravi Njegošev lik i ruke u par linija, a da mu odjelo bude hiperrealistično, a pozadina vodena, blaga, međutim kada smo shvatili u kom je vremenu Njegoš živio, odlučili smo da čitav rad bude hiperrealističan za što nam je trebalo i više vremena zbog detalja, sjenčenja, boja. Prvo smo počeli tehnikom akvarel za pozadinu, pa kasnije kad se to osušilo radile smo lik i odjelo, koristili smo flomastere, bojice, olovke…“, pričaju Tamara i Tea.
Sve četiri kažu da im je vrlo važno da budu kreativne i da sjutra imaju posao koji nije monoton. Pa ipak, koliko god da vole umjetnost, odgovara im da imaju jasne smjernice i zadatak šta da rade. Znaju da će umjesto profesora sjutra imati klijente koji će tražiti od njih da ispune njihova očekivanja, uz sopstvenu viziju oblikovanja prostora.
Gimnazijalke Anastasija i Varvara o naslikanom Njegošu, sebi
I dvije za vizuelne umjetnosti talentovane učenice gimnazije, Anastasija i Varavara, s velikim žarom pričaju o tematskom konkursu za Njegošev dan,o slikarstvu…
„Slikam cijeli život i za mene je to više od same aktivnosti, to je moja duša. Kada sam izabrana da nacrtam rad za Negošev dan, bila sam veoma srećna i dugo sam razmišljala o tome kako da prikažem ovu temu. U centru kompozicije, postavila sam Njegoša, a iza njega mjesto gdje je učio u Herceg-Novom. Tako sam pokazala njegovu pripadnost ovom gradu. Na vrhu sam dodala zlatni vez. Dugo sam crtala, jer sam željela da dobijem dobar rezultat. Takođe, aktivno sam pomagala drugim učesnicima ovog takmičenja. Zadovoljna sam iskustvom koje sam stekla“, opisuje Anastasija.
Ljubav prema likovnosti Varvara nosi iz porodice.
„Moj otac je bio slikar i čitav život slikam po uzoru na njega. Želim da poslje gimnazije nastavim studiranje na umjetničkoj akademiji. Učestvovala sam u ovom projektu za Njegošev dan i naslikala Španjolu, pošto mi je drago to mjesto. Prikazala sam tvrđavu s dva pogleda, na Njegoševu kapu i njega samog, na stepeništu, u budućnost. Profesorica umjetnosti htjela je da naši radovi budu nadrealni i to je bilo zanimljivo da ostvarimo. Pomagala sam i ostalima, kao i Anastasija, i to je vrjedno iskustvo za mene. Srećna sam što sam bila dio ovog projekta.
Profesorica Ksandra: Učenice odgovorile likovnom zadatku
Ovih šest talentovanih djevojaka su bile i mentorke ostalima i iznijele su ograman dio posla, navodi profesorica likovne umjetnosti, Ksandra Popović. Nije pogriješila kada ih je odabrala da odgovore izazovnoj likovnoj temi.
„Završile su dosta radova i pomogle u izradi drugih plakata. Odabranih dvanaest su dosta kvalitetni, s obzirom na vrijeme koje smo imali i način izrade. Jer džaba talentovani učenici, ako s njima nema praktičnog rada. Dala sam im slobodu da idu u raznim smjerovima, da vide koliko im je bliska tema Njegoša i koliko su sposobni da izraze svoje ideje. Zajednički smo ih osmislili. Dvanaest radova biće izloženo na panoima u centru grada, a originale ćemo sačuvati i uokviriti“, ističe Popović. Ona žali što u građevinskoj školi samo prve dvije godine na jednom smjeru postoji likovna umjetnost predmet, a da, recimo, smjer visokogradnja uopšte nema dodirne tačke sa umjetnošću.
Talenti, ipak, odlaze „trbuhom za kruhom“
Tea planira da završi što bolji fakultet za arhitekturu, u Crnoj Gori, Srbiji ili negdje drugo, ali i da se vrati svojoj grudi.
„Samo znam da želim da završim dobar fakultet i masters. Idealno bi bilo, to mi je želja, da se onda vratim ovdje. Zato što volim Crnu Goru i volim svoj grad. Vratila bih se da pokušam da poboljšam život zajednice i pomognem mladima da shvate da život može biti ljepši, da grad ima potencijala, iako im sada možda izgleda drugačije“.
Lijepo je to što Tea kaže, ali u mašti, smatra Tamara:
„Jako teško je to danas izvesti. Sebe vidim ovdje do posljednje godine studija, koje bih završila sa mastersom negdje izvan zemlje. Ovdje nema dobrih prilika, ne cijeni se kreativan, umjetnički rad, arhitektura i tehničke nauke možda i nekako, ali su bolje šanse za egzistenciju izvan Crne Gore i regiona“.
Za posao kojim namjerava da se bavi Klara, treba dosta putovati, što ona i voli:
„Ne planiram da ostanem u Crnoj Gori, već da završim fakultet i masters u Beogradu, a onda da odem dalje u Evropu“.
Jasna je i Jelena:
„Ovdje nama toliko mogućnosti da završimo to što hoćemo, mada je lakše završiti studije zbog jezika. Ali svijet je veliki, nudi puno prilika i greota bi bila to ne iskoristiti. Zato ni ja ne planiram da ostanem nakon fakulteta. Želim da odem tamo gdje će vrednovati to što znam i mogu“.
