Na Trgu od knjige smjenjuju se književne večeri, promovišu izdavačke kuće i nova djela, a među njima mjesto se našla i nova knjiga naše sugrađanke književnice i slikarke, Bosiljke Boke Pušić „Veselo, veselo, zometa!“.
Pisanje ovog romana bio je način da se Boka izbori sa bolešću-„grguljezom koji je izjeda“ – ili koji je izjedao, a Boka ga je savladala ostavljajući o tome zapis, bez traga gorčine, kazala je novinarka Vitka Vujnović:
„Naprotiv, zapis je pun nježnosti, vedrine, dobrote, kao putokaz i ohrabrenje svima koji se nađu u sličnoj situaciji, a na žalost sve je više onih koji se suočavaju sa bolešću. Iz poglavlja u poglavlje čitamo kako Boka reaguje na uspone i padove u liječenju, na nuspojave liječenja, otkrivamo sa kim se sve susreće, kako pozdravlja zometu, novi lijek u nizu nimalo lakih i bezopasnih terapija…“.
Glumac Dejan Đonović pročitao je pismo koje je Bosiljki Pušić, povodom promocije, napisao, recenzent knjige „Veselo, veselo, zometa“ naš sugrađanin, Momir Mićunović.
Promocija knjige, kojoj nije iz zdravstvenih razloga prisustvovala, bio je povod za đir kroz Bokino stvaralaštvo na koje je podsjetila Vujnović.
Prva zbirka poezije koju je Boka objavila bila je KRILA ISTE PTICE – zatim je slijedio PRIVID IGRE – a onda roman OTVARANJE LUTKE – Uz te prve korake Boka Pušić podsjeća na podršku Meše Selimovića, Dušana Kostića, Mihaila Lalića, pominje Radonju Vešovića – i istovremeno svjedoči vrijeme kada je Herceg Novi rastao kao grad pisaca, a oni jedni drugima bili podsticaj .
„Na osvajanje svijeta književnosti Bosiljku Pušić je snažno podstakao i Branko Lazarević, diplomata, jedan od najistaknutijih predstavnika srpske impresionističke kritike, teoretičar književnosti, estetičar, koji je brilijantne prikaze iz književnosti, pozorišta i drugih umjetnosti objavio u zbirkama „Impresije iz književnosti“, „Pozorišni život“, „Tri najviše jugoslovesnke vrednosti“, „Ogledi“…“podsjetila je Vujnović.
Lazarević je dvadesetak godina živio u Herceg Novom, sahranjen je kod manastira Savina, ali je u hercegnovskim kulturnim krugovima, na žalost, skoro zaboravljen. Tu nepravdu bi trebalo ispraviti, smatra Boka.
Iako sputana bolešću, Boka Pušić, ima još energije za nova djela i obećala je- nastavak slijedi. Već je pripremljena knjiga putopisne proze PISMA IZ RAVENE i zbirka ranije objavljivane ljubavne poezije. Čekamo s radošću oba izdanja i djelimo Bokino uvjerenje da je put do bliskosti među ljudima moguć makar vodio preko paukove niti.
Jedna od odabranih pjesama iz buduće zbirke njene ljubavne poezije poklonjena je publici:
Ako dođeš ovde
gde bi moglo da nas bude
budi što jesi
dok ti dodirujem san
podesi korak
prema senci moga čela
ne kroti ni reč
ni nebeski luk
ne izneveri pruženi dlan.
[1]Ako dođeš ovde
gde bi moglo da nas bude
ne obmani ni vodu svojim likom
ona nas svemoćno vezuje u osunčani krug
i čini bliskim i kamen s lišajem
bez nje ne bismo razumeli
svoje bilo u drhtaju lista
ne obmani ni vodu
i ako dođeš i ako si san.
suštinsku poruku -– evo kako je tu nit ona prelazila
