Vrijeme od karnevala u Boki, kada svi po malo išempijaju, opuštaju se, vesele, igraju, zaborave svakodnevicu…
U Novom je u drugom vikendu 56. Praznika mimoze predstavljen karneval, ili krnevo, koji će u subotu, u završnici festivala, biti kažnjen za sva zlodjela tokom protekle godine.
Kotorani su spalili Andronika Duraka, lutku sa likom Andrije Mandića, a ko je raspojasana debeljuca, sa povelikim stomakom, u fotelji, sa natpisom “20 deka pravde” u Herceg Novom?
“Kod nas je vazda bilo teško “provalit” ko je karneval, do prošle godine. U osnovi ovogodišnje lutke je prikaz novog sistema vrijednosti, bez pravde, autoriteta, sa foteljašima koji misle samo na vlast… Nema konkretne ličnosti koja je krivac za naše nedaće, već metaforično dajemo aktuelnu pojavu. Vazda smo tako i radili karnevale u Novom. Sjećate se Mita Kovertića, Troglavog, Virusa, Surlaša, Prilično Dvoličnog, Vlastoljuba Dangubića….”, priča za Novski portal potpredsjednik FECC Crne Gore i predsjednik NVO Maškare, Ivan Peulić.
I zaista, lutke karnevali nisu nikada u ovom gradu bili sa likovima političara ili pojedinaca. Sve do neslavne proše godine kada je napravljeno nepromišljeno spaljivanje lutke književnika Andreja Nikoladisa, što je ponizilo grad i Praznik mimoze i izazvalo burne reakcije i osude .
Da je “najbezbolnije” spaljivati lutke sa likom političara shvatili su davno Kotorani , pa su posljednjih godina na lomači završili simbolično mnogi iz vrha države.
Ne znamo još kako će se ove godine zvati hercegnovski karneval , jer, kako nam kaže Peulić, tekst još nije gotov. Autor scenarija suđenja u subotu biće Đorđe Stanojlović. Naravno, sve i da je gotov tekst, autori nikada ne otkrivaju detalje, do samog čina suđenja i spaljivanja.
NVO “Maškare” su dobro napravile lutku, za što im je trebalo 25 dana.
Kroz sve epohe, pučka fešta karneval se temelji na onome što je trenutno aktuelno. Praćen je škercima i botunadama, te uvijek ukazuje na mane društva, na ono što narodu smeta u politici, društvu, vlasti. Desi se nekada i da se pređe granica, ali “mašakarama se uvijek gledalo kroz prste”.
