Povodom smrti dugogodišnjeg istaknutog člana PVK Jadran, Slobodana Pure Uljarevića, danas je održana komemorativna sjednica u trofejnoj sali ovog kluba.
Uz minut ćutanja komemorativnu sjednicu je otvorio predsjednik Skupštine kluba, Boro Mračević, a onda je o Uljareviću govorio predsjenik PVK Jadran, Boro Lučić.
„Kada se priča i spominje Jadran često se spominju riječi kao što su veliki klub, uspješan klub, institucija od kluba, ali sve te lijepe i pohvalne riječi sa kojima se opisuje Jadran su proistekle ne zbog ljepote Škvera i našeg bazena koja je neupitna, već zbog generacija kojima je ovaj Škver i bazen bio druga kuća i koji su iz te kuće otišli u legendu, gradeći ime i istoriju Jadrana, a jedan od njih je naš Slobodan Pura Uljarević”, kazao je Lučić.
Podjsetio je da je Uljarević u Jadran došao 1952. godine, a iz njega nikada stvarno nije ni otišao.
“Siguran sam da će nas danas sa nekog boljeg mjesta bodriti i gledati. Od 1952. odigrao je 11 sezona kao prvotimac, 167 utakmica, 24 gola, dvije možda i najveće titule za crnogorski sport u tadašnjoj Jugoslaviji, 6 sezona kao trenera, ali cijeli život kao podrška našem klubu. Ne postoje brojke koje mogu da opišu ljude i nekoga kao što je naš Slobodan, jer on je postao mnogo više od brojki i riječi, postao je ne samo počasni član nego i legenda kluba. I kao sve prave legende uvijek je bio tu tiho da pomogne, nekada savjetom, nekada toplom riječi, ali uvijek je bio podrška. Zato danas ne kažemo zadnje zbogom našem Slobodanu, jer legende ne umiru i dok god bude živio Jadran živjeće i legende Jadrana i Slobodan zajedno sa njima. Slava mu“, riječi su Bora Lučića.
Dugogodišnji igrač, trener, član Upravnog odbora, a danas član Skupštine kluba, Željko Andrić, porodici je u svoje i u ime Jadranaša izrazio najiskrenije saučešće povodom smrti Pure Uljarevića.
“Reći zbogom nikada nije lako, ali kada se zauvijek pozdravljamo sa nekim od svojih najboljih članova onda je to posebno bolno. Danas se opraštamo od jednog od onih koji su bili najbolji među nama. Pripadao je onima zlatnim legendama Jadrana, pripadao je generaciji onih igrača koj su svojim igrama i pobjedama postavili Jadran na tron prvaka što je san mnogih”, kazao je Andrić.
Pura je član one generacije Jadrana koja je i danas najveća inspiracija za sve naše sportiste, dodao je on.
“Ja pouzdano svjedočim ta osjećanja za moju generaciju. Pripadao je generacijima šampiona, pobjednika, te na taj način s pravom nosio oreol onih koji su slavu i pobjednički duh Jadrana gradili i izgradili. Zato im današnje generacije duguju poštovanje i resprekt”.
Osim kao dječak i igrač odrastao na Škveru, Pura je Jadranu poklonio i svoje najzrelije godine, kao trener i pedagog, kao član uprave kluba, kao član Skupštine i tako u svakoj, baš u svakoj fazi razvoja kluba, učestvovao radeći za klub, kazao je Andrić.
“Na taj način dao je najbolji dio samoga sebe vođen najljepšim osjećanjima ljubavi prema klubu. I nema boljeg načina nego se odužiti svojoj matici, jer je Jadran i način života i važan činilac u odrastanju mnogih među nama. Sport je mnogo više od igre”.
U klubu će pamtiti Puru kao dobrog pedagoga, jer je generacijama Jadranaša davao impulse za bavljenje ovim teškim, ali i lijepim sportom. Utisnuo je ljubav prema Škveru vođen sopstvenim osjećanjima, te Jadran i Škver stavio kao važnu sredinu za odrastanje mnogih generacija, istako je Andrić.
Boro Mračević je ispričao o dijelu života koji je proveo sa Purom, prvo mu je bio idol, a kasnije saradnik u svim fazama razvoja kluba, ali i života.
„Uvijek drag, nasmijen, pozitivan, kao takav je dolazio i takav je odlazio. Napustio nas je jedan od posljednjih velikana zlatne generacije Jadrana nhzu1958/59. godine. Počeo je u Jadran kao mali crni dječak kosih očiju pa su ga zvali Japanac. I tako je on, ne baš velike fizičke konstitucije, uspio da bude među sedam velikana koji su napravili istorijsko djelo, ne samo Jadranovog, nego i crnogorskog sporta. Oni su donijeli prvu titulu Jadranu u Herceg Novi i prvu titulu u bilo kojem kolektivnom sportu Crnoj Gori. To je za istorijui za ponos i sjećanja na tu zlatnu generaciju. Oni su to uradili 1958. godine iz malog Herceg Novog koji je tada brojio par hiljada ljudi, a to su osvojili u velikoj Jugoslaviji koja je imala 20 miliona ljudi. Osvojili su to iz neuslova, iz malog mandraća sa drvenim tribinama i sve se to iz toga iznjedrilo. Pura je bio među sedam najboljih, on je ušao sa svojom lucidnošću, lukavstvom, pregledom igre, ponašanjem, dobrim plivanjem, a treneri bi rekli, ušao je jer je igrao glavom. On je u jednom periodu bio i igrač i trener što je tada bila praksa. Pored svega toga bio je i diplomirani ekonomista i zauzeo mjesto u privredi. I sa te pozicije je pomagao Jadran, to su bili dobri ljudi koje je on pronalazio i koji su dali doprinos klubu. Hvala mu za sve što je uradio za klub, vječna mu slava“, poručio je Mračević.
Sahrana Slobodana Pure Uljarevića biće danas kod manastira Savina u 16 h, gdje će ga Jadranaši spustiti na vječni počinak.
